Politički sukob između SNSD-a i SDS-a ponovo je dobio novu dimenziju nakon razmjene teških optužbi o ulozi međunarodne zajednice u političkim procesima u Republici Srpskoj. U središtu rasprave našla se prošlost Milorada Dodika, ali i različita tumačenja događaja koji su obilježili kraj devedesetih i prve godine nakon rata.
Ognjen Bodiroga, šef Kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, reagovao je nakon što je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ustvrdio da je SDS zajedno sa strankama Trojke omogućio opstanak Ureda visokog predstavnika. Bodiroga je odgovorio da politička prošlost upravo predsjednika SNSD-a pokazuje drugačiji odnos prema međunarodnoj zajednici nego što se danas predstavlja u javnosti.
Podrška OHR-a
U objavi na društvenoj mreži X Bodiroga je naveo da je Dodik ranije podržavao odluke visokih predstavnika koje su bile usmjerene protiv tadašnjih političkih protivnika iz SDS-a.
Posebno se osvrnuo na period krajem devedesetih godina, kada su u Republici Srpskoj vođene ozbiljne političke borbe oko formiranja vlasti i odnosa prema međunarodnoj zajednici.
– Moram podsjetiti da je Dodik javno priznao da je 1998. godine bio u koaliciji s visokim predstavnikom i podržavao promjenu Nikole Poplašena i visokih funkcionera SDS-a – rekao je Bodiroga.
Istorijski podaci pokazuju da je tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp donio odluku o smjeni Nikole Poplašena s funkcije predsjednika Republike Srpske 5. marta 1999. godine.
U obrazloženju te odluke navedeno je da je Poplašen pokušao smijeniti tadašnjeg premijera Milorada Dodika, kao i da nije želio za mandatara predložiti kandidata koji je, prema procjeni OHR-a, imao skupštinsku većinu.
Takva odluka nesumnjivo je doprinijela tome da Dodik ostane na funkciji predsjednika Vlade Republike Srpske, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz da je Dodik tražio ili javno podržao smjenu Poplašena.
Politička prošlost
Bodiroga je u nastavku podsjetio i na međunarodnu podršku koju je Dodik imao tokom svog prvog dolaska na vlast.
Nakon sastanka održanog 1998. godine, tadašnji predstavnici američke administracije govorili su o Dodiku kao političaru koji bi mogao donijeti promjene, a tadašnja državna sekretarka Madeleine Albright opisala ga je kao “dašak svježeg zraka”, ocjenjujući njegov izbor mogućom prekretnicom.
Predstavnik SDS-a tvrdi i da je Dodikov kasniji politički uspon bio povezan s odlukama visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, koji je proveo opsežne smjene kadrova SDS-a.
Međutim, hronologija tih događaja pokazuje da su smjene uslijedile 30. juna 2004. godine, kada je Ashdown uklonio oko 60 zvaničnika i istovremeno blokirao račune SDS-a te uveo dodatne mjere zbog tvrdnji OHR-a da nadležne institucije i političke strukture nisu sarađivale u hapšenju osoba optuženih za ratne zločine.
Te odluke donesene su dvije godine prije općih izbora na kojima se Dodik ponovo vratio na vlast, zbog čega nije precizno tvrditi da su se dogodile 2006. godine.
Niz optužbi
Osim pitanja odnosa prema OHR-u, Bodiroga je u svojoj objavi iznio i niz političkih optužbi na račun Milorada Dodika.
Dotakao se njegovih ranijih stavova o Vance-Owenovom mirovnom planu, prenosu nadležnosti sa entitetskog na državni nivo, Pelješkom mostu, političkim zahtjevima HDZ-a BiH, kao i ranijih izjava koje se odnose na Kosovo i Crnu Goru.
Za dio tih tvrdnji u samoj objavi nisu ponuđeni dokumenti niti drugi materijalni dokazi, zbog čega ih treba posmatrati kao političke stavove opozicionog predstavnika, a ne kao utvrđene činjenice.
Posebnu pažnju izazvao je dio objave koji se odnosi na ranije Dodikove izjave o zločinu u Srebrenici.
Bodiroga je kritikovao činjenicu da je Dodik u jednom periodu taj zločin nazivao genocidom, ocjenjujući takav stav izuzetno teškim političkim potezom.
Važno je naglasiti da pitanje genocida u Srebrenici nije predmet političkih ocjena, već pravosnažno utvrđena činjenica pred međunarodnim sudovima. Međunarodni sud pravde utvrdio je da je u Srebrenici počinjen genocid, dok su međunarodni krivični sudovi donijeli više pravosnažnih presuda kojima su pojedinci osuđeni za genocid i druge teške ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Oštra retorika
U završnom dijelu svoje objave Bodiroga se osvrnuo i na Radovana Karadžića i Ratka Mladića, navodeći da su oni imali ključnu ulogu u stvaranju Republike Srpske te kritikujući Dodikove ranije pozive da se predaju Haškom tribunalu.
Karadžić i Mladić su pred međunarodnim sudovima pravosnažno osuđeni na kazne doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Na kraju svoje objave Bodiroga je još jednom naglasio političke razlike između dvije stranke.
– Srpska demokratska stranka je sve ono što Dodik i SNSD nisu i zbog toga postoji tolika mržnja prema SDS-u – rekao je Bodiroga.
Politički sukob između SNSD-a i SDS-a posljednjih mjeseci postaje sve izraženiji, a rasprave se sve češće vraćaju na događaje iz prethodnih decenija. Pitanja odnosa prema OHR-u, međunarodnoj zajednici, ratnom nasljeđu i prenosu nadležnosti ostaju među najspornijim temama političke scene u Bosni i Hercegovini. Zbog toga se i svaka nova izjava vodećih političara pretvara u novu rundu međusobnih optužbi u kojoj obje strane pokušavaju dokazati odgovornost one druge za ključne događaje iz novije političke istorije Republike Srpske.
Pogledajte PRILOG!