Podrška Milorada Dodika zahtjevima hrvatskih političkih stranaka za posebnom izbornom jedinicom u Federaciji BiH ponovo je otvorila jedno od najosjetljivijih pitanja u zemlji. Iako lider SNSD-a svoj stav predstavlja kao podršku ravnopravnosti konstitutivnih naroda, njegov potez istovremeno može dodatno ojačati politički savez interesa sa HDZ-om BiH i zakomplikovati već teške pregovore o izmjenama Izbornog zakona.
Podrška hrvatskim zahtjevima
Dodik se ponovo uključio u politički spor koji se prvenstveno vodi unutar Federacije BiH, podržavajući ideju da hrvatski birači kroz posebnu izbornu jedinicu biraju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Takav stav nije veliko iznenađenje ako se uzmu u obzir dugogodišnji odnosi SNSD-a i HDZ-a BiH, kao i njihovi slični pogledi na pitanje konstitutivnosti i legitimnog političkog predstavljanja. Za Dodika je posebno značajno što podrškom takvom modelu ne pristaje na promjene izbornog sistema u Republici Srpskoj, dok istovremeno dobija mogućnost da utiče na jedan od najvećih političkih sporova unutar Federacije.
Upravo zbog toga njegova podrška može biti posmatrana i kao politički manevar kojim SNSD dodatno jača vlastitu pregovaračku poziciju na državnom nivou. Što je više važnih pitanja za čije je rješavanje potrebna podrška SNSD-a, Dodik ostaje značajniji faktor u pregovorima o funkcionisanju institucija Bosne i Hercegovine.
Spor koji traje godinama
Srž problema ostaje gotovo nepromijenjena. Hrvatske političke stranke, prije svega HDZ BiH, godinama upozoravaju da postojeći izborni sistem omogućava da hrvatski član Predsjedništva BiH bude izabran dominantno glasovima birača koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati. Kao glavni primjer navode izbor Željka Komšića, koji je izabran u skladu sa važećim ustavnim i zakonskim pravilima, ali čiji politički legitimitet među hrvatskim biračima HDZ BiH i dio drugih hrvatskih stranaka osporavaju.
Sa druge strane, veliki dio bošnjačkih i građanskih političkih stranaka protivi se rješenjima koja bi podrazumijevala stvaranje etnički definisanih izbornih jedinica. Njihov argument je da bi se na taj način dodatno učvrstila teritorijalna i nacionalna podjela zemlje, a pojedini politički akteri upozoravaju da bi takav model mogao predstavljati korak prema stvaranju trećeg entiteta. Izborna jedinica i entitet, međutim, nisu ista ustavnopravna kategorija, pa se eventualno formiranje posebne izborne jedinice samo po sebi ne može izjednačiti sa uspostavljanjem novog entiteta.
Dodik ulazi u igru
U tako podijeljenoj političkoj atmosferi Dodik se svrstava na stranu zahtjeva hrvatskih stranaka. Njegova argumentacija godinama počiva na stavu da se principi Dejtonskog mirovnog sporazuma ne mogu različito primjenjivati kada je riječ o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Prema politici koju zastupa SNSD, svaki konstitutivni narod mora imati mogućnost da presudno utiče na izbor svojih predstavnika.
Takav pristup odgovara i HDZ-u BiH, koji legitimno predstavljanje postavlja kao jedno od svojih najvažnijih političkih pitanja. Dodikova podrška zato hrvatskom političkom bloku može biti korisna u eventualnim pregovorima i parlamentarnoj proceduri, dok SNSD zauzvrat dodatno učvršćuje saradnju sa partnerom koji ima važnu ulogu u formiranju i funkcionisanju vlasti na državnom nivou.
Savez SNSD-a i HDZ-a
Političko približavanje SNSD-a i HDZ-a BiH nije novost. Dvije stranke tokom prethodnih godina često su imale slične stavove o ustavnom uređenju zemlje, položaju konstitutivnih naroda, načinu donošenja odluka i različitim reformama državnih institucija. Njihovi protivnici takvu saradnju vide kao jedan od razloga čestih političkih blokada, dok SNSD i HDZ svoje poteze uglavnom obrazlažu zaštitom ustavnih nadležnosti i prava konstitutivnih naroda.
Podrška posebnoj hrvatskoj izbornoj jedinici uklapa se u takav odnos. Za HDZ BiH ona znači dodatno jačanje pregovaračke pozicije, dok Dodiku omogućava da se ponovo postavi kao nezaobilazan učesnik u rješavanju pitanja koje formalno nema direktne veze sa izbornim sistemom Republike Srpske. Upravo zbog toga njegovi politički protivnici u ovom potezu vide taktički interes, a ne samo podršku hrvatskim zahtjevima.
Dvije suprotne vizije
Problem je što iza rasprave o načinu izbora člana Predsjedništva stoje mnogo dublje razlike o budućnosti Bosne i Hercegovine. Jedan politički koncept insistira na snažnim mehanizmima zaštite kolektivnih prava Bošnjaka, Hrvata i Srba, dok drugi smatra da bi država trebala postepeno jačati građanski princip i smanjivati mogućnosti političke diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti.
Zbog toga ono što hrvatske stranke predstavljaju kao zaštitu ravnopravnosti, njihovi protivnici mogu posmatrati kao dodatnu etničku podjelu zemlje. Istovremeno, HDZ BiH tvrdi da postojeći sistem nije pravedan jer omogućava brojnijem biračkom tijelu u Federaciji da utiče na izbor hrvatskog člana Predsjedništva. Te dvije pozicije godinama nisu približene dovoljno da bi bio postignut trajan politički kompromis.
Problem evropskog puta
Dodatnu komplikaciju predstavlja evropski put Bosne i Hercegovine. Izborna reforma ne može biti ograničena samo na pitanje odnosa Bošnjaka i Hrvata, jer BiH istovremeno mora odgovoriti na presude Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na diskriminaciju građana pri kandidovanju za najviše državne funkcije.
To znači da eventualno novo rješenje mora istovremeno pokušati odgovoriti na zahtjeve hrvatskih stranaka za legitimnim predstavljanjem i ukloniti diskriminaciju građana koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda ili zbog mjesta prebivališta nemaju jednaka politička prava. Upravo zbog toga pitanje Izbornog zakona odavno više nije obična tehnička izmjena izbornih pravila, nego sukob različitih koncepcija budućeg uređenja zemlje.
Politička korist za Dodika
Dodik u takvoj situaciji dobija dodatni prostor za političko djelovanje. Podrškom hrvatskim zahtjevima održava bliske odnose sa HDZ-om BiH, vrši dodatni pritisak na bošnjačke političke stranke i istovremeno zadržava SNSD u centru pregovora o jednom od najvažnijih državnih pitanja. Što su političke pozicije udaljenije, veća je potreba za pregovorima, a samim tim raste i značaj stranaka bez čijih glasova nije moguće usvojiti određena rješenja.
Zbog toga se Dodikova podrška može tumačiti kao dio šire političke taktike. Ipak, tvrdnja da je njegov stvarni cilj namjerno izazivanje ili produbljivanje krize nije utvrđena činjenica, već politička interpretacija njegovih poteza. Ono što je jasno jeste da podrška SNSD-a dodatno mijenja odnos snaga i hrvatskom političkom bloku daje još jednog važnog saveznika u raspravi o izbornim pravilima.
Težak put do dogovora
Sve to pokazuje koliko je pitanje Izbornog zakona udaljeno od jednostavnog rješenja. HDZ BiH i druge hrvatske stranke traže sistem u kojem će hrvatsko biračko tijelo imati odlučujući uticaj na izbor hrvatskog člana Predsjedništva, dok protivnici takvog koncepta zahtijevaju da eventualna reforma ne vodi dodatnoj etničkoj teritorijalizaciji zemlje. Uz sve to potrebno je pronaći rješenje koje će odgovoriti i na evropske standarde zaštite individualnih prava.
Milorad Dodik se u tom sukobu jasno pozicionirao na stranu zahtjeva za legitimnim hrvatskim predstavljanjem. Time jača političku poziciju HDZ-a BiH, ali istovremeno otvara dodatni prostor za sukob sa strankama koje posebnu izbornu jedinicu vide kao opasan korak prema daljoj podjeli zemlje.
Umjesto približavanja stavova, Bosna i Hercegovina tako ponovo ulazi u raspravu u kojoj se iza jednog izbornog pitanja kriju potpuno različite vizije države. Upravo u takvoj političkoj atmosferi Dodik najbolje održava poziciju nezaobilaznog faktora, jer svaki novi zastoj povećava potrebu za pregovorima sa SNSD-om i ostavlja mu dodatni prostor da svoje interese povezuje sa zahtjevima drugih političkih blokova.