Može li se priča o trećem entitetu u Bosni i Hercegovini svesti na još jednu temu kojoj se, kako neki tvrde, daje prevelik značaj? Upravo takav pristup otvorio je novu raspravu nakon reakcije Naroda i pravde na skup u Zagrebu, gdje su ponovo predstavljene ideje o teritorijalnom preuređenju BiH.
U trenutku kada se u javnosti nižu reakcije na poruke koje zadiru u unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine, posebno je odjeknuo stav NiP-a, stranke čiji je predsjednik Elmedin Konaković ujedno i ministar vanjskih poslova BiH. Iako je Konaković najavio institucionalnu reakciju i protestnu notu Hrvatskoj, naknadno stranačko saopćenje otvorilo je pitanje da li NiP pokušava umanjiti ozbiljnost političkih poruka koje dolaze iz Zagreba.
Protestna nota
Elmedin Konaković najavio je da će Bosna i Hercegovina reagovati institucionalno prema Hrvatskoj zbog skupa koji je izazvao brojne osude u domaćoj javnosti. Njegova izjava zvučala je kao pokušaj da se pokaže odlučnost države u zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH.
– Poslat ćemo sutra notu Vladi Hrvatske, reagovat ćemo institucionalno, zatražiti očitovanje hrvatskih vlasti na ovaj skandalozni skup koji se desio u Zagrebu. Jer ovi radikali, ovi ludaci u Zagrebu nisu izvukli pouku iz presude od 111 godina Prliću i ostalim koji su crtanjem karata započeli neka fašistička divljanja u Bosni i Hercegovini – kazao je tada Konaković.
Ovakva poruka u prvi mah djelovala je kao oštra reakcija na pokušaje ponovnog otvaranja pitanja unutrašnje podjele Bosne i Hercegovine. Međutim, nakon toga uslijedilo je saopćenje Naroda i pravde koje je dio javnosti doživio kao pokušaj spuštanja tenzija, ali i kao nepotrebno patroniziranje građana.
Sporna poruka
U saopćenju NiP-a navedeno je da se skupu u Zagrebu daje prevelik značaj, uz tvrdnju da se priče o trećem entitetu slušaju već tri decenije. Takav stav izazvao je reakcije jer mnogi smatraju da se ovakve političke poruke ne smiju posmatrati kao bezazlene ili potrošene teme.
– U borbi na tom putu ključno je prepoznavanje realnosti oko nas, pravovremeno reagiranje, jasna gradacija prijetnji i izbjegavanje politizacije strateških pitanja. Potpuno smo svjesni da političku borbu na tom nivou ne mogu svi pratiti.
Upravo ovaj dio saopćenja izazvao je najviše kritika. Poruka da političku borbu “ne mogu svi pratiti” zvuči kao pokušaj da se zabrinutost građana prikaže kao nerazumijevanje složenih procesa, umjesto kao legitiman strah od ideja koje su u prošlosti donosile sukobe, podjele i nesigurnost.
Opasna relativizacija
Problem nije u tome da se svaka izjava ili svaki skup automatski proglasi neposrednom prijetnjom. Problem nastaje kada se političke poruke o teritorijalnim podjelama pokušaju prikazati kao nešto na šta se ne treba ozbiljno osvrtati.
Ideja trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini nije nova, ali upravo zato ne može biti tretirana kao potrošena fraza bez političke težine. Ona se godinama vraća u javni prostor, svaki put u novim okolnostima i sa novim akterima koji je pokušavaju predstaviti kao rješenje, a ne kao dodatno produbljivanje etničkih podjela.
U zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, svako crtanje novih etničkih linija nosi tešku historijsku i političku simboliku. Građani koji na takve poruke reaguju zabrinuto ne pokazuju neznanje, nego sjećanje na posljedice politika koje su počinjale upravo mapama, terminima i navodnim administrativnim rješenjima.
Politička nadmenost
NiP u ovom slučaju ulazi u opasan teren političke nadmenosti. Umjesto da jasno prepozna zašto javnost reaguje burno, stranka pokušava objasniti da postoje oni koji razumiju stratešku politiku i oni koji je, navodno, ne mogu pratiti.
Takav pristup stvara utisak da se ozbiljnost prijetnji prema Bosni i Hercegovini može mjeriti samo iz jednog političkog centra. Još opasnije, građanima se indirektno poručuje da je njihova zabrinutost pretjerana, neinformisana ili politički iskorištena.
U stvarnosti, između radikalnih desničarskih ideja, regionalnih ambicija i unutrašnjih političkih slabosti u Bosni i Hercegovini ne postoji nikakav neprobojni zid. Naprotiv, postoji tanka linija zbog koje se takvi skupovi moraju pažljivo pratiti, analizirati i politički demontirati.
Širi kontekst
Skupovi na kojima se govori o trećem entitetu ne mogu se posmatrati izdvojeno od dominantnih politika koje već godinama djeluju prema Bosni i Hercegovini. Mreže lobista, ideoloških organizacija, političkih saveznika i evropskih ili američkih desnih krugova nisu beznačajan faktor.
Svaki takav događaj ne mora odmah proizvesti konkretnu političku odluku, ali može služiti kao probni balon. Može testirati reakcije javnosti, međunarodnih aktera i domaćih političkih snaga. Zato minimiziranje ovakvih pojava nije znak smirenosti, nego može izgledati kao odsustvo ozbiljne strategije.
Upravo tu se otvara najveći problem za NiP. Ako je prijetnja mala, onda je lako reći da ne treba paničiti. Ali ako je prijetnja dio šireg političkog obrasca, onda se od ozbiljne stranke očekuje više od poruke da građani ne razumiju visoku politiku.
Slaba strategija
Narod i pravda se često predstavlja kao stranka institucionalnog pristupa, racionalnosti i smirivanja političkih tenzija. Međutim, u ovom slučaju takav pristup može izgledati kao pokušaj bježanja od problema.
Minimiziranje događaja može biti politički komforno, jer smanjuje obavezu da se ponudi konkretan odgovor. Što je problem veći, to je teže pokazati sposobnost da se s njim nosite. Ako nemate jasnu strategiju, najlakše je reći da drugi pretjeruju.
Ali pitanje trećeg entiteta nije obična dnevno-politička tema. Ono se direktno tiče ustavnog poretka, teritorijalnog integriteta i budućnosti države. Zbog toga ga nije dovoljno odbaciti kao staru priču koja traje već trideset godina.
Potrebna analiza
Bosni i Hercegovini potrebna je ozbiljna analiza mreže političkih, ideoloških i lobističkih utjecaja koji stoje iza sve glasnijih poruka o novim etničkim podjelama. Potrebna je i jasna strategija suprotstavljanja takvim narativima, bez panike, ali i bez potcjenjivanja.
To znači da reakcija mora biti institucionalna, diplomatska, medijska i politička. Mora biti dovoljno mirna da ne proizvodi haos, ali dovoljno odlučna da pokaže kako se pitanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine ne mogu tretirati kao tema za eksperimente i konferencijske mape.
NiP-ovo saopćenje, međutim, djeluje kao da je više imalo cilj da umanji reakcije drugih političkih aktera nego da ozbiljno odgovori na problem. Takva taktika možda može poslužiti u unutrašnjim stranačkim obračunima, ali teško može biti državna strategija.
Politički test
Rasprava o trećem entitetu ponovo je pokazala koliko su institucije i političke stranke u Bosni i Hercegovini nespremne da jedinstveno odgovore na pitanja koja zadiru u samu strukturu države. Umjesto zajedničkog fronta, javnost dobija međusobna podmetanja, umanjivanje i pokušaje političkog pozicioniranja.
NiP je ovim istupom želio pokazati da razumije širu sliku, ali je postigao suprotan efekat kod dijela javnosti. Poruka da “ne mogu svi pratiti političku borbu” zvuči kao udaljavanje od građana, a ne kao ozbiljno vođenje državne politike.
U vremenu kada se ponovo crtaju mape, spominju entiteti i otvaraju stare rane, politička odgovornost ne znači širiti paniku. Ali ne znači ni uvjeravati javnost da ne treba vidjeti ono što je pred njenim očima.