Priznanje izbornog poraza Aleksandra Vučića otvorilo je novo političko poglavlje u Srbiji, ali i niz pitanja o okolnostima pod kojima je dugogodišnji lider odlučio prihvatiti rezultat vanrednih parlamentarnih izbora. Politolog i nezavisni analitičar Davor Gjenero smatra da je posebno značajan trenutak u kojem je Vučić priznao poraz, upozoravajući da će tek biti potrebno utvrditi šta je presudno utjecalo na njegovu odluku.
Studentska lista osvojila većinu
Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, održani 25. oktobra, završeni su pobjedom liste „Studentska lista – Studenti pobeđuju“, prema konačnoj projekciji organizacije CeSID zasnovanoj na 96 posto obrađenog uzorka. Aleksandar Vučić, bivši predsjednik Srbije i kandidat liste „Ujedinjena Srbija“, priznao je izborni poraz, nakon čega su uslijedila slavlja građana u više gradova.
Prema objavljenim projekcijama, Studentska lista osvojila je 52,9 posto glasova, što joj donosi 140 zastupničkih mjesta u Narodnoj skupštini Srbije. Lista „Ujedinjena Srbija“ dobila je 38,8 posto glasova i prema istim procjenama imat će 103 zastupnika.
Ovakav odnos snaga značajan je jer Studentska lista prema projekcijama ima više od 126 mandata, koliko je potrebno za parlamentarnu većinu. To bi joj omogućilo formiranje vlasti bez potrebe za koalicionim dogovorima s drugim izbornim listama, pod uslovom da se projektovani rezultati potvrde.
Raspodjela mandata
Prema konačnoj projekciji CeSID-a, raspodjela svih 250 zastupničkih mjesta izgleda ovako:
– Studentska lista – Studenti pobeđuju: 140 mandata.
– Ujedinjena Srbija: 103 mandata.
– Savez vojvođanskih Mađara: 3 mandata.
– Albanska koalicija: 2 mandata.
– Rasim Ljajić – Ljudski: 1 mandat.
– SDA Sandžaka: 1 mandat.
Ukupno: 250 zastupničkih mjesta.
Projekcije pokazuju da bi dvije najveće liste zajedno imale 243 zastupnika, dok bi preostalih sedam mandata pripalo predstavnicima manjinskih i drugih lista. Time bi najveći dio parlamentarnog sastava bio koncentrisan u dva politička bloka.
Konačna potvrda rezultata ostaje u nadležnosti izbornih institucija Srbije. Projekcije zasnovane na obrađenom uzorku predstavljaju procjenu izbornog ishoda, a ne zamjenu za službeno utvrđene rezultate.
Rezultati glasanja
Objavljeni procenti pokazuju značajnu razliku između Studentske liste i političke opcije koju je predstavljao Vučić. Osim dvije vodeće liste, pojedine političke organizacije ostvarile su znatno manju podršku birača.
Prema projekcijama, procenti osvojenih glasova iznose:
– Studentska lista – Studenti pobeđuju: 52,9 posto.
– Ujedinjena Srbija: 38,8 posto.
– Ivica Dačić – Faktor stabilnosti: 2,2 posto.
– Autentična desnica: 0,9 posto.
– Evropska Srbija: 0,3 posto.
– Biram pravdu – biram budućnost: 0 posto.
– Ćale, ovo je za tebe: 0 posto.
Posebno je zanimljivo da su posljednje dvije liste u objavljenim podacima navedene s nula posto glasova. Međutim, takav prikaz može biti posljedica zaokruživanja rezultata, pa bez preciznijih podataka nije moguće zaključiti da nisu dobile nijedan glas.
Izbori su organizovani na ukupno 8.392 biračka mjesta, a pravo glasa imalo je 6.451.292 građana. Od ukupnog broja biračkih mjesta, 29 se nalazilo u ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, dok su 93 biračka mjesta bila organizovana u inostranstvu.
Glasanje izvan Srbije omogućeno je u 37 država, gdje su bila prijavljena 102.147 birača. Ovi podaci pokazuju obim izbornog procesa i organizaciju glasanja za državljane Srbije koji borave izvan zemlje.
Zašto je Vučić priznao poraz?
Davor Gjenero, politolog i nezavisni analitičar, smatra da se najvažnije pitanje ne odnosi samo na rezultat izbora nego i na okolnosti pod kojima je Aleksandar Vučić odlučio priznati poraz. Prema njegovoj ocjeni, politički značaj tog trenutka mogao bi postati jasniji tek nakon što budu poznate dodatne informacije o događajima koji su prethodili Vučićevoj odluci.
Gjenero je iznio dvije moguće pretpostavke. Prva se odnosi na mogućnost da je izborna prednost studentskog pokreta bila toliko velika da se rezultat nije mogao promijeniti eventualnim manipulacijama, dok druga uključuje mogućnost međunarodnih pritisaka.
– Proći će još dosta vremena prije nego što ćemo saznati što je doista uvjetovalo da dosadašnji autoritarni vladar Srbije prizna izborni poraz, i to u trenutku dok se represivni aparat pod njegovom kontrolom pripremao za obračun s građanima koji su bili spremni braniti svoju izbornu pobjedu. Je li doista bilo dovoljno to što je je na osnovu velikog odaziva na izbore prednost studentskog pokreta bila toliko velika da ju nije bilo moguće anulirati prekrajanjem izbornih rezultata, ili je Vučić napravio korak natrag nakon ozbiljnih međunarodnih prijetnji scenarijem koji bi uslijedio nakon njegova pokušaja udara protiv izbornog poraza.
Gjenerove tvrdnje o pripremama represivnog aparata i mogućim međunarodnim prijetnjama predstavljaju njegovu političku analizu. U dostavljenim informacijama nisu navedeni konkretni dokazi koji bi potvrdili da je upravo neki od tih faktora presudno utjecao na Vučićevu odluku.
Ipak, analitičar smatra da je priznanje poraza spriječilo mogućnost ozbiljnijeg političkog sukoba. U tom kontekstu povukao je paralelu sa promjenama vlasti u Srbiji nakon izbora 2000. godine.
Poređenje sa Đinđićem
Gjenero je ocijenio da nova parlamentarna većina ima drugačiju početnu poziciju od Demokratske opozicije Srbije, koja je nakon pada Slobodana Miloševića preuzela odgovornost za upravljanje državom. Posebno je ukazao na odnose tadašnjih političkih struktura sa dijelovima sigurnosnog aparata.
Prema njegovom tumačenju, studentski pokret nije morao ulaziti u dogovore kakvi su obilježili političku tranziciju početkom ovog stoljeća. Gjenero je u tom kontekstu spomenuo Milorada Ulemeka Legiju i atentat na premijera Zorana Đinđića.
– Kako god, krvoproliće, svojevrstan građanski rat je izbjegnut, a nova parlamentarna većina u Srbiji ima povoljnije ishodište nego što ga je imala DOS-ova administracija, jer Studentski pokret nije morao ulaziti u političke sporazume s dijelom represivnog aparata Vučićeva režima i s mafijaškim strukturama. Sporazum s Legijom za pokojnog premijera Đinđića bilo je otvaranje puta do izvršne vlasti, ali isto tako i doslovno smrtna presuda, jer je upravo ta struktura na kraju izvela atentat na Đinđića – komentirao je Gjenero.
Njegovo poređenje odnosi se na različite okolnosti političkih promjena i odnose nove vlasti prema institucijama sigurnosti. Ipak, historijski događaji iz 2000. godine i aktuelni izborni proces imaju različite političke i institucionalne okolnosti, zbog čega se ne mogu potpuno poistovjetiti.
Gjenero smatra da je izbjegavanje nasilnog raspleta važna okolnost za početak političkih promjena. Istovremeno, upozorava da preuzimanje parlamentarne većine neće automatski značiti i jednostavan proces institucionalnih reformi.
Izazovi studentske većine
Jedno od ključnih pitanja nakon izbora odnosi se na buduću organizaciju političkog sistema Srbije. Gjenero smatra da Studentska lista ulazi u parlament u složenim okolnostima, posebno zbog promjena u dosadašnjoj stranačkoj strukturi.
Prema njegovom tumačenju, dosadašnja parlamentarna scena izgubila je prepoznatljive odnose između tradicionalnih političkih stranaka. Studentski pokret sada se suočava sa zadatkom da političku podršku pretvori u institucionalno djelovanje i organizaciju buduće vlasti.
– Studentska lista u parlamentarnu arenu ulazi u vrlo izazovnim uvjetima. Cjelokupna parlamentarna arena u Srbiji je razgrađena, niti jedna politička stranka nije ušla u novi parlament. Naime, formalno je u palamentu Srpska napredna stranka, ali je pitanje je li to stranka u pravom smislu riječi. Parlament će, vjerojatno, u narednom razdoblju biti prostor u kojem će se oblikovati budući stranački reljef.
Ova ocjena ukazuje na mogućnost promjena u načinu političkog organizovanja i predstavljanja građana. Studentski pokret, koji je izrastao iz protesta i građanskog aktivizma, suočit će se s drugačijim odgovornostima u parlamentarnom sistemu.
Upravljanje državnim institucijama, usvajanje zakona i provođenje političkih odluka zahtijevaju organizacionu strukturu i jasnu podjelu odgovornosti. Zato će jedan od važnih izazova biti način na koji će se izborna podrška pretvoriti u funkcionisanje parlamentarne većine.
Posljedice za Balkan
Gjenero smatra da bi promjena vlasti u Srbiji mogla utjecati i na političke odnose u regionu. Posebno se osvrnuo na dosadašnju ulogu Vučićeve vlasti u odnosima sa političkim predstavnicima Srba u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Prema njegovoj ocjeni, smjena vlasti mogla bi donijeti određeno smanjenje političkih napetosti, iako ne očekuje velike zaokrete u svim strateškim pitanjima. Upozorio je da promjena političkog rukovodstva ne mora automatski značiti drugačiju vanjsku politiku prema Evropskoj uniji, NATO-u ili Rusiji.
– Iako ne treba očekivati velike političke promjene u strateškim politikama, niti kad su u pitanju europska integracija i euroatlantske strukture, niti kad je u pitanju odnos prema totalitarnom režimu Vladimira Putina, jasno je da smjena vlasti barem na neko vrijeme donosi bitnu relaksaciju odnosa na Balkanu. Ako ništa drugo, u narednim mjesecima neće se toliko govoriti o „srpskom svijetu”, a slomljene su i poluge utjecaja Vučićeva režima na srpsku zajednicu u BiH i velikosrpske stranke u Crnoj Gori – komentirao je Gjenero.
Ovakva procjena posebno je značajna za Bosnu i Hercegovinu, gdje su odnosi između Beograda i Banje Luke dugo bili povezivani s političkom saradnjom Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Eventualna promjena državne politike Srbije mogla bi otvoriti prostor za drugačije odnose među regionalnim političkim akterima.
Međutim, Gjenerova tvrdnja o slabljenju političkog utjecaja predstavlja analitičku procjenu, a ne već potvrđenu institucionalnu promjenu. Stvarni odnosi zavisit će od odluka nove vlasti, političkih prioriteta i budućih poteza svih uključenih strana.
Šta slijedi Srbiji?
Priznanje poraza Aleksandra Vučića i projektovana parlamentarna većina Studentske liste predstavljaju važne događaje u političkom životu Srbije. Istovremeno, pitanja koja je otvorio Davor Gjenero pokazuju da će pažnja javnosti biti usmjerena i na okolnosti izborne tranzicije, a ne samo na raspodjelu mandata.
Posebno će biti značajno kako će se nova parlamentarna većina odnositi prema državnim institucijama, sigurnosnom aparatu i dosadašnjoj političkoj strukturi. U regionalnom kontekstu pratit će se i odnos prema Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, evropskim integracijama i Rusiji.
Gjenero ne očekuje da će se sve strateške politike Srbije promijeniti samom smjenom vlasti, ali smatra da bi moglo doći do smanjenja regionalnih napetosti. Njegove ocjene ostaju dio političke analize, dok će konkretni potezi buduće vlasti pokazati kakve promjene zaista slijede.
Zbog toga će, uz službenu potvrdu izbornih rezultata, jedan od najvažnijih procesa biti formiranje nove vlasti i određivanje njenih prioriteta. Tek tada će biti jasnije u kojoj mjeri izborni poraz Aleksandra Vučića mijenja unutrašnju politiku Srbije i njene odnose sa susjednim državama.