Završnica predizborne kampanje u Srbiji izazvala je oštre reakcije bosanskohercegovačkog politologa Jasmina Mujanovića, koji je upozorio na pojavljivanje američkih i evropskih krajnje desničarskih influensera u političkom prostoru Srbije. Prema njegovoj ocjeni, poruke koje naglašavaju vjerske podjele i predstavljaju Srbiju kao bedem odbrane kršćanstva podsjećaju na nacionalističku retoriku devedesetih godina, zbog čega je javno prozvao predsjednika Aleksandra Vučića.
Strani influenseri u Srbiji
Mujanović, politolog s američkom adresom, osvrnuo se na objave nekoliko stranih influensera koji su tokom završnice predizborne kampanje boravili u Srbiji. Njihove poruke na društvenim mrežama, u kojima se posebno naglašava kršćanski identitet Srbije, izazvale su njegovu reakciju i otvorile pitanje mogućeg političkog angažmana stranih promotera.
Posebno je problematizirao okolnosti njihovog dolaska, tvrdeći da se ne radi o slučajnim posjetama nego o aktivnostima koje bi mogle biti povezane s predizbornim interesima vladajućih struktura. Mujanović smatra da bi trebalo utvrditi ko je organizovao takve posjete, ko ih je finansirao i jesu li pojedinci za svoje aktivnosti dobili novčanu naknadu.
– Očigledno je da je sve ove američke i evropske krajnje desničarske influensere doveo srbijanski režim uoči parlamentarnih izbora u zemlji u nedjelju – naveo je Mujanović.
Njegova tvrdnja predstavlja ozbiljnu političku optužbu, ali u dostavljenom materijalu nisu predstavljeni dokumenti koji bi potvrdili da je vlast u Srbiji organizovala ili finansirala dolazak spomenutih influensera. Ipak, sadržaj njihovih javnih objava pokazuje da su tokom boravka u Srbiji širili poruke u kojima se nacionalni identitet povezuje s kršćanstvom i političkom podrškom srbijanskom rukovodstvu.
Poruke iz Beograda
Među objavama koje su privukle pažnju nalazi se poruka američke političke aktivistkinje Valentine Gomez. Ona je na društvenoj mreži X objavila fotografiju na kojoj se nalazi u društvu muškaraca u vojnim uniformama i crvenim beretkama, uz istaknute zastave Srbije.
Gomez je uz fotografiju poručila da su veterani ratovali kako bi Srbija ostala kršćanska i sigurna. U istoj objavi pohvalila je Srbiju i njene ratnike, a zatim izrazila zadovoljstvo što se nalazi u zemlji kako bi pružila podršku Aleksandru Vučiću.
Njena poruka posebno je značajna zbog direktnog povezivanja ratnog naslijeđa, vjerskog identiteta i podrške aktuelnom predsjedniku Srbije. Iako sama fotografija ne dokazuje da je njen dolazak organizovala vlast, javno izražena podrška Vučiću pokazuje politički karakter objave.
Dodatnu pažnju izaziva činjenica da su u prvom planu ljudi predstavljeni kao veterani, dok se njihova uloga opisuje kroz zaštitu kršćanskog identiteta Srbije. Takva formulacija otvara pitanje načina na koji se ratna prošlost koristi u savremenoj političkoj komunikaciji.
Vjera kao politička poruka
Sličnu poruku objavio je i Ryan Williams, korisnik društvene mreže X poznat pod imenom KoreanScot. U svojoj objavi govorio je o NATO bombardovanju Srbije, predstavljajući taj događaj kroz suprotstavljanje kršćanske i islamske zemlje.
Williams je tvrdio da je NATO bombardovao Srbiju kao kršćansku državu, dok je istovremeno podržavao islamsku zemlju. Uz takvu poruku objavljen je videosnimak nastao u unutrašnjosti pravoslavnog hrama.
Ovakvo predstavljanje događaja iz 1999. godine pojednostavljuje složene političke i sigurnosne okolnosti koje su prethodile NATO intervenciji. Bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije uslijedilo je u kontekstu sukoba na Kosovu, represije i humanitarne krize, a njegovo objašnjavanje isključivo kroz vjersku pripadnost zanemaruje te okolnosti.
Predstavljanje Srbije kao kršćanske zemlje kojoj se suprotstavlja navodno islamski blok uklapa se u širi politički narativ koji se pojavljuje među dijelom krajnje desničarskih pokreta na Zapadu. U takvom diskursu vjerski identitet često se koristi kao sredstvo političke mobilizacije i stvaranja podjela između različitih zajednica.
Podrška kršćanskom naslijeđu
Među objavama koje su se pojavile nalazi se i poruka Ade Lluch, koja je fotografisana ispred Hrama Svetog Save u Beogradu. Uz fotografiju je pozdravila Srbiju, opisala je kao lijepu zemlju i uputila poruku građanima da ne odustaju od svog kršćanskog naslijeđa.
Za razliku od objave Valentine Gomez, u toj poruci nije direktno spomenut Aleksandar Vučić. Ipak, Mujanovićeva kritika odnosi se na širi kontekst istovremenog pojavljivanja više stranih influensera i njihovih poruka u završnici predizborne kampanje.
Samo isticanje kršćanskog naslijeđa ne predstavlja dokaz islamofobije niti političke manipulacije. Međutim, kada se takve poruke povezuju s tvrdnjama o vjerskoj ugroženosti, ratnom naslijeđu i političkoj podršci određenim akterima, otvara se prostor za raspravu o njihovoj stvarnoj namjeni.
Upravo na tu povezanost upozorava Mujanović, smatrajući da se identitetske teme koriste kako bi se utjecalo na političko raspoloženje birača. Njegove ocjene zasnivaju se na javnim nastupima i objavama influensera, dok pitanje eventualne koordinacije s državnim institucijama zahtijeva dodatne dokaze.
Povratak retorike devedesetih
Najozbiljnije optužbe Mujanović je iznio na račun predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Prema njegovom mišljenju, završnica kampanje pokazuje nastavak političkog pristupa u kojem se vjerske i nacionalne razlike koriste za mobilizaciju podrške.
Mujanović je takvu retoriku povezao s političkom atmosferom devedesetih godina, kada su nacionalističke poruke imale značajnu ulogu u javnom prostoru Srbije i drugih dijelova bivše Jugoslavije. Posebno je podsjetio na Vučićevu političku prošlost i njegovo djelovanje u Srpskoj radikalnoj stranci.
– To što je Vučić odlučio da islamofobiju stavi u sam centar u završnim satima izborne kampanje u Srbiji također je dodatni dokaz – kao da je uopšte bio potreban nakon sahrane Mladića koju je sponzorisala država – da on ostaje potpuno ista osoba kakva je bio i devedesetih: virulentni, nasilni ekstremista – zaključio je Mujanović.
Riječ je o izrazito oštroj političkoj ocjeni koju je iznio Mujanović, a ne o nezavisno utvrđenom zaključku o namjerama srbijanskog predsjednika. Njegova izjava uključuje i tvrdnju o sahrani Ratka Mladića koju je navodno sponzorisala država, ali u dostavljenom materijalu nisu navedeni dokazi koji bi potvrdili taj navod.
Ipak, Mujanovićevo poređenje s devedesetim godinama odnosi se na politički značaj nacionalističkih i vjerskih poruka, posebno kada se one koriste u izbornim kampanjama. Takva pitanja imaju dodatnu osjetljivost u regionu zbog ratnog naslijeđa i dugotrajnih međunacionalnih napetosti.
Politička prošlost Vučića
Aleksandar Vučić političku karijeru započeo je u Srpskoj radikalnoj stranci, čiji je dugogodišnji lider bio Vojislav Šešelj. Tokom devedesetih godina bio je jedan od istaknutih predstavnika te političke organizacije, a kasnije je obavljao i funkciju ministra informisanja Srbije.
Njegov politički put u međuvremenu je prošao kroz značajne promjene, uključujući osnivanje Srpske napredne stranke i preuzimanje najvažnijih državnih funkcija. Uprkos tim promjenama, dio njegovih kritičara nastavlja povezivati savremenu političku retoriku s nacionalističkim stavovima iz ranijeg perioda.
Mujanović upravo na toj osnovi problematizira pojavljivanje stranih influensera koji Srbiju predstavljaju prvenstveno kroz kršćanski identitet. Prema njegovom tumačenju, takve poruke mogu poslužiti za dodatno naglašavanje vjerskih razlika i stvaranje osjećaja ugroženosti među biračima.
Međutim, za utvrđivanje eventualne organizovane kampanje potrebno je razlikovati javno izražavanje političkih stavova od plaćenih promotivnih aktivnosti. Objave na društvenim mrežama mogu ukazivati na podršku određenoj političkoj opciji, ali same po sebi ne dokazuju finansijsku ili organizacionu povezanost s vlastima.
Ko finansira dolaske?
Jedno od najvažnijih pitanja koje proizlazi iz Mujanovićevih komentara odnosi se na finansiranje dolazaka stranih influensera. Ako su njihove posjete bile dio organizovane političke promocije, bilo bi značajno utvrditi ko je snosio troškove putovanja, smještaja i eventualnih honorara.
Takve informacije omogućile bi jasnije razlikovanje spontanih političkih poruka od aktivnosti koje se provode u okviru predizborne strategije. Posebno bi bilo važno ustanoviti postoje li ugovori, finansijske transakcije ili drugi dokumenti koji bi potvrdili koordinaciju s političkim strukturama.
Mujanović smatra da je upravo finansijska i logistička pozadina ovih aktivnosti pitanje koje zaslužuje dodatnu pažnju. Njegova kritika ne odnosi se samo na sadržaj poruka nego i na mogućnost da se strani influenseri koriste za oblikovanje političke atmosfere u Srbiji.
U dostavljenim objavama vidljiva je podrška Srbiji, njenom kršćanskom naslijeđu i, u slučaju Valentine Gomez, Aleksandru Vučiću. Međutim, bez dodatnih podataka nije moguće pouzdano zaključiti jesu li te poruke rezultat plaćenog angažmana ili samostalnih političkih stavova njihovih autora.
Osjetljiva regionalna pitanja
Rasprava o ovim objavama dolazi u političkom okruženju u kojem su pitanja nacionalnog identiteta, odnosa prema prošlosti i vjerskih razlika i dalje veoma prisutna. U Bosni i Hercegovini takve poruke izazivaju posebnu pažnju zbog iskustava iz ratnog perioda i dugogodišnjih političkih sporova.
Predstavljanje političkih sukoba kroz suprotstavljanje kršćanstva i islama može dodatno pojednostaviti odnose među državama i narodima. Historijski događaji, uključujući ratove na prostoru bivše Jugoslavije, ne mogu se objasniti samo kroz vjersku pripadnost njihovih učesnika.
Istovremeno, politički akteri i javne ličnosti imaju pravo govoriti o kulturnom i vjerskom naslijeđu, ali je važno razlikovati takve poruke od tvrdnji koje čitave zajednice predstavljaju kao prijetnju. Upravo ta razlika nalazi se u središtu rasprave koju je pokrenuo Mujanović.
Njegovo upozorenje otvorilo je pitanje da li se u završnici predizborne kampanje u Srbiji vjerski identitet koristi kao sredstvo političkog nadmetanja. Objave stranih influensera predstavljaju konkretan povod za tu raspravu, dok tvrdnje o njihovom organizovanom angažmanu i finansiranju ostaju predmet mogućeg daljnjeg istraživanja.
U svakom slučaju, prisustvo međunarodnih političkih promotera i poruke koje povezuju nacionalni identitet s vjerskom pripadnošću pokazuju koliko se regionalne političke teme mogu povezivati sa širim ideološkim pokretima. Hoće li biti objavljeni dokazi o eventualnoj koordinaciji njihovih aktivnosti s vladajućim strukturama u Srbiji, ostaje otvoreno pitanje.
Pogledajte foto:
