Milorad Dodik preko svojih lobističkih veza u Sjedinjenim Američkim Državama pokušava utjecati na budućnost međunarodnog vojnog prisustva u Bosni i Hercegovini, tvrdi dugogodišnji novinar i dopisnik iz Washingtona Ivica Puljić. Upozorio je da se među ciljevima takvih aktivnosti nalazi i misija EUFOR Althea, dok je profesor međunarodnih odnosa Emir Hadžikadunić poručio da političko lobiranje može utjecati na pojedine odluke američke administracije, ali ne mora promijeniti dugoročnu podršku SAD-a suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.
Dodikova lobistička mreža
Gostujući u emisiji Plenum Federalne televizije, Ivica Puljić govorio je o aktivnostima političkih predstavnika Republike Srpske u Washingtonu, njihovim kontaktima s ljudima bliskim Donaldu Trumpu i mogućim posljedicama po međunarodni položaj Bosne i Hercegovine. Posebno je istakao da sve veća pažnja američke javnosti prema Dodikovim lobističkim poslovima predstavlja priliku za intenzivnije djelovanje bosanskohercegovačke diplomatije.
Prema njegovoj ocjeni, političke veze koje je Dodik godinama gradio u Sjedinjenim Američkim Državama počele su izazivati i neželjenu pažnju. Istraživanja o njegovim kontaktima i poslovnim aranžmanima otvorila su pitanja koja se ne odnose samo na Bosnu i Hercegovinu nego i na moguće sukobe interesa u američkom političkom sistemu.
– Podržao bih stav gospodina Hadžikadunića da se treba i to što prije, što hitnije već je trebalo podići pojedine optužnice u nekoliko zemalja, osim Bosne i Hercegovine, pa i ovdje u SAD. Jer Dodik se malo, ja to volim reći, prelobirao, tako da je navukao tu jednu negativnu energiju odavde iz Sjedinjenih Američkih Država, kad su ljudi počeli otkrivati ko je on, što je on i na koji način funkcionira – kazao je Puljić.
Puljić smatra da bi institucije Bosne i Hercegovine morale snažnije koristiti interesovanje američke javnosti za ovu temu. Posebno je kritikovao nedovoljno vidljive aktivnosti Ambasade BiH u Washingtonu, navodeći da je nakon objavljivanja istraživanja trebalo organizovati direktnu komunikaciju s američkim novinarima.
Prema njegovom mišljenju, pitanje lobiranja ne smije ostati ograničeno na povremene političke reakcije. Potrebni su kontinuirani diplomatski kontakti, pravne analize i javno predstavljanje činjenica o političkim aktivnostima koje mogu biti suprotne ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
Pravni aspekt lobiranja
Jedna od tema razgovora bila je odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koja se odnosi na lobističke aktivnosti usmjerene prema secesiji. Puljić je naveo da su, prema njegovim saznanjima, relevantne informacije dostavljene američkim institucijama.
– Jeste, to je sve poslano, kako ja znam, iz Ministarstva vanjskih poslova, na sve moguće adrese ovdje u Sjedinjenim Američkim Državama. Radi se na tome, ali ja bih rekao više iz Sarajeva nego ovdje iz Washingtona – naveo je Puljić.
Istakao je da američka javnost posebno reaguje na pitanja sukoba interesa, finansijskih veza i eventualnih nepravilnosti u političkom djelovanju. Zbog toga smatra da bi dodatna istraživanja o angažmanu osoba bliskih Trumpovom okruženju mogla otvoriti prostor za ozbiljniju raspravu.
Puljić je spomenuo i pitanja koja, prema njegovoj ocjeni, nisu dovoljno istražena, uključujući posjetu Trumpovog sina Banjoj Luci i političke aktivnosti povezane s ranijim američkim sankcijama. Posebno je naglasio važnost podsjećanja američke javnosti na presude o genocidu u Srebrenici i stavove američkih institucija o tom pitanju.
Bosna bez zajedničkog nastupa
Govoreći o mogućnostima djelovanja Bosne i Hercegovine, Puljić je upozorio na nedostatak jedinstvene vanjske politike. Smatra da različiti stavovi domaćih političkih predstavnika otežavaju predstavljanje državnih interesa u Washingtonu.
– Veliki je problem što je Bosna razjedinjena, što ne možete ići s jednim stavom, uvijek imate tri stava i to je veliki problem. Mora se lobirati, ali profesionalno – naglasio je Puljić.
Prema njegovoj ocjeni, Bosna i Hercegovina tokom prethodnih decenija nije dovoljno ulagala u sistematsko predstavljanje svojih interesa. Istovremeno, Dodik je kontinuirano razvijao kontakte s političkim i lobističkim krugovima u Sjedinjenim Američkim Državama.
Puljić smatra da je dolaskom Trumpove administracije Dodik pronašao sagovornike kojima odgovara način na koji predstavlja svoju politiku. Posebno je ukazao na pokušaje povezivanja političkih ciljeva rukovodstva Republike Srpske s pitanjima zaštite kršćanstva i zapadnih vrijednosti.
– Dodik je, čim se našao, i ne treba podcijeniti naravno to što radi, našao dobre saveznike ovdje kao zaštitnik kršćanstva od podivljalog islama – rekao je Puljić.
Prema njegovom tumačenju, takva politička poruka namijenjena je određenim konzervativnim krugovima u SAD-u. Ipak, naglasio je da postoji značajna razlika između kontakata s pojedincima bliskim izvršnoj vlasti i stvarne podrške u američkom Kongresu.
Šta donose izbori u SAD-u?
Puljić se osvrnuo i na kongresne izbore u Sjedinjenim Američkim Državama, ističući da eventualna promjena odnosa snaga u Kongresu ne bi automatski značila promjenu politike Bijele kuće prema Bosni i Hercegovini.
– On neće moći neke zakone koje je do sada mogao lako progurati kroz Kongres. Bit će vjerovatno, ukoliko demokrate uzmu kontrolu nad makar jednim domom, vjerovatno Zastupničkim domom, vidjet ćemo kakvi će biti rezultati, da će oni imati razna saslušanja – kazao je Puljić.
Objasnio je da bi promjena kongresne većine mogla otvoriti mogućnost intenzivnijeg nadzora nad pojedinim aktivnostima administracije. Međutim, takav razvoj događaja ne bi nužno odmah utjecao na američke odluke koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu.
– Ne vidim da nešto može imati nekakav trenutačan pozitivan utjecaj za Bosnu i Hercegovinu – istakao je Puljić.
Upozorio je i na potrebu održavanja kontakata s američkim političarima koji su godinama podržavali Bosnu i Hercegovinu. Spomenuo je Jeanne Shaheen, Dicka Durbina i Chucka Grassleyja, naglašavajući značaj stvaranja novih političkih veza i dugoročnog diplomatskog djelovanja.
Prema njegovom mišljenju, oslanjanje na pojedinačna politička poznanstva nije dovoljno. Bosni i Hercegovini potreban je organizovan pristup koji neće zavisiti isključivo od toga koja se administracija nalazi u Bijeloj kući.
Različiti pristupi lobiranju
Puljić je napravio razliku između lobističkih aktivnosti Milorada Dodika i Dragana Čovića. Prema njegovim riječima, pojedini ugovori povezani s Dodikovim političkim djelovanjem sadrže ciljeve koji se odnose na nezavisnost Republike Srpske.
Sa druge strane, naveo je da se Čovićevo lobiranje zasniva na drugačijim političkim zahtjevima. Istakao je da se u tom slučaju naglašavaju konstitutivnost naroda i očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
– Kod Dragana Čovića ništa od toga ne postoji. Postoji potpuno drugačiji pristup. On lobira da se priznaje konstitutivnost tri naroda u Bosni i Hercegovini, ali govori da lobira za suverenu, teritorijalno nepodijeljenu Bosnu i Hercegovinu – naveo je Puljić.
Govoreći o mogućnostima lobiranja bez velikih finansijskih ulaganja, posebno je izdvojio potencijal bosanskohercegovačke dijaspore. Smatra da bi njeno organizovanije uključivanje moglo doprinijeti boljoj komunikaciji s američkim institucijama.
– Treba uporno raditi, ali se ne radi, vjerujte, ja svjedočim ovdje, ne radi se dovoljno – upozorio je Puljić.
Posebno je kritikovao obrazloženja pojedinih predstavnika američkog State Departmenta o ukidanju sankcija Miloradu Dodiku. Prema njegovim riječima, tvrdnje da je takva odluka doprinijela stabilizaciji Bosne i Hercegovine nisu uvjerljive.
– Ali to ostaje zatvoreno u State Departmentu, zato što u State Departmentu kažu da je skidanje sankcija Miloradu Dodiku dovelo do stabilizacije situacije u BiH. Suluda izjava, suluda! – poručio je Puljić.
EUFOR kao važna meta
Najozbiljnije upozorenje odnosilo se na budućnost međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini. Puljić je ustvrdio da Dodik preko svojih lobističkih kontakata nastoji utjecati na američki odnos prema misiji EUFOR Althea.
Posebno je izdvojio sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija zakazanu za 30. oktobar, na kojoj bi trebalo biti razmatrano produženje mandata međunarodnih snaga. Prema njegovoj ocjeni, stav Washingtona prema tom pitanju bit će važan pokazatelj budućeg američkog pristupa sigurnosti Bosne i Hercegovine.
– Sad je najvažnije, 30., da vidimo hoće li Amerikanci podržati produženje snaga EUFOR-a za iduću godinu. To je ključna stvar – naglasio je Puljić.
Puljić je potom iznio tvrdnju da se Dodikovo lobiranje ne odnosi samo na političku podršku ili promjene u međunarodnim institucijama. Prema njegovim saznanjima, jedan od ciljeva jeste i postepeno ukidanje međunarodnog vojnog prisustva.
– Znam da Dodik lobira, i to sam i objavljivao, da Dodik lobira polako nekako da se taj EUFOR također ugasi preko ovih Trumpovih lobista – rekao je Puljić.
Riječ je o tvrdnji koju je iznio na osnovu vlastitih saznanja, dok u razgovoru nisu predstavljeni dokumenti koji bi omogućili nezavisnu potvrdu konkretnog lobističkog plana za ukidanje misije. Ipak, upozorenje je značajno zbog uloge EUFOR-a u očuvanju sigurnog i stabilnog okruženja u Bosni i Hercegovini.
Govoreći o Uredu visokog predstavnika, Puljić je ocijenio da Dodikovo lobiranje nije nužno presudno za eventualne promjene u njegovom djelovanju. Smatra da američka administracija ima vlastite političke interese kada je riječ o budućoj ulozi međunarodnog predstavnika.
Hadžikadunić o mogućim posljedicama
Profesor međunarodnih odnosa Emir Hadžikadunić također je upozorio na političke i pravne posljedice lobističkih aktivnosti povezanih s Republikom Srpskom. Prema njegovoj ocjeni, povećano interesovanje američke javnosti za ove poslove može imati značajan utjecaj na njihovu političku percepciju.
– Dakle, vrlo je važno naglasiti da ovo postaje unutrašnje političko pitanje u samim Sjedinjenim Američkim Državama u jedno vrlo nezgodno vrijeme za Donalda Trumpa i mislim da su se ovi u BiH, ovi na tom subnacionalnom, subdržavnom nivou koji se bave paralobiranjem i paradiplomatskim aktivnostima, da su se ovaj put malo zaigrali i da su platili, a da će šteta biti zaista velika – kazao je Hadžikadunić.
Objasnio je da entiteti mogu imati međunarodna predstavništva i angažovati lobiste radi ekonomskih, kulturnih i investicijskih interesa. Kao primjere naveo je Bavarsku, Valoniju i Quebec, naglašavajući da samo postojanje takvih predstavništava nije sporno.
Problem, prema njegovom tumačenju, nastaje kada se aktivnosti usmjere na ciljeve koji su u suprotnosti s ustavnim poretkom države. Posebno je izdvojio lobiranje za secesiju kao pitanje koje može imati ozbiljne pravne posljedice.
– Puno veći je problem kada se krši Ustav, kada vi kroz te paralobističke aktivnosti zapravo pozivate te lobističke organizacije da lobiraju za secesionizam, za odvajanje, za raspad države. Onda se krši zakon, krši se Ustav BiH – rekao je Hadžikadunić.
Smatra da bi pravni stručnjaci trebali analizirati postoji li osnov za pokretanje postupaka i izvan Bosne i Hercegovine. Posebno je spomenuo mogućnost provjere eventualnih povreda zakona u Austriji i Sjedinjenim Američkim Državama.
– Dakle, mislim, mi u BiH možda bi trebalo neki pravni tim da se okupi i da se vidi, osim ovo kršenje u BiH, da se vidi prostor za djelovanje, da se eventualno pokrene neka parnica protiv tih ljudi ako su kršili zakone u Austriji i SAD-u – naveo je Hadžikadunić.
Američki strateški interesi
Hadžikadunić je upozorio da se Dodikove međunarodne aktivnosti ne smiju potcjenjivati. Podsjetio je na njegove kontakte s predstavnicima Izraela, Evropske unije, američke administracije i Srbije, ističući da se radi o politički značajnim susretima.
– Zato ga ne treba ni malo podcijeniti. Druga stvar, on je jako dobro shvatio transakcijsku vanjsku politiku Donalda Trumpa, odnosno ljudi iz njegovog okruženja – kazao je Hadžikadunić.
Ipak, smatra da treba razlikovati pojedinačne odluke američke administracije od dugoročne politike Sjedinjenih Američkih Država. Prema njegovom mišljenju, podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine predstavlja znatno širi politički okvir.
– Ono što oni lobiranjem nikada vjerovatno neće promijeniti jeste taj strateški odnos SAD-a kao države. Ja ne govorim o jednoj administraciji, govorim o Americi kao državi. A to je podrška, dakle, formule BiH – jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda plus građani BiH. To je taj postulat koji je kao beton, armirani beton – izjavio je Hadžikadunić.
Naglasio je da kontakti s pojedincima bliskim američkom predsjedniku ne znače automatski promjenu stavova Kongresa. Prema njegovoj ocjeni, političari koji su ranije podržavali Bosnu i Hercegovinu nisu zbog Dodikovog lobiranja odustali od takvog pristupa.
– Vrlo je važno naglasiti da lobiranjem oni do sada nisu uspjeli da ubijede nijednog kongresmena, nijednog senatora koji je bio prijatelj Bosne i Hercegovine. Svi su oni ostali na toj liniji prijateljstva sa Bosnom i Hercegovinom – rekao je Hadžikadunić.
Njegova poruka bila je da Bosna i Hercegovina mora razvijati dugoročnu diplomatsku strategiju, umjesto da svoje međunarodne odnose zasniva na reakcijama na pojedinačne poteze političkih protivnika.
Odbrana državnih interesa
Puljić se na kraju razgovora osvrnuo na nastup ambasadora Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama Zlatka Lagumdžije. Pohvalio je njegov odgovor na stavove predstavnika Rusije i Srbije tokom rasprave o međunarodnom pravosuđu i naslijeđu sudskih postupaka za ratne zločine.
Posebno je naglasio važnost očuvanja činjenica o genocidu počinjenom u Srebrenici 1995. godine. Smatra da bosanskohercegovačka diplomatija mora odlučno reagovati kada se osporavaju presude međunarodnih sudova.
– Moraju se dokazivati temeljne stvari. Tako se mora raditi. Ići ponekad, ako treba, i nediplomatski, da bi se odbranilo ono što treba braniti, što su tekovine civilizacijske istine, poput toga da je počinjen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. – zaključio je Puljić.
Hadžikadunić je, s druge strane, poručio da su zvanični diplomatski kanali važniji od pokušaja da se na političke protivnike odgovori isključivo lobiranjem.
– Naše ambasade, naše ministarstvo, naš ministar vanjskih poslova, naši članovi predsjedništva, njihova komunikacija sa službenom Amerikom i svakom drugom državom je puno važnija za državu Bosnu i Hercegovinu – zaključio je Hadžikadunić.
Njihova upozorenja otvorila su pitanje koliko Bosna i Hercegovina koristi postojeće diplomatske mogućnosti i kako odgovara na međunarodne aktivnosti koje mogu biti usmjerene protiv njenih ustavnih nadležnosti. Posebnu važnost dobija predstojeće odlučivanje o mandatu EUFOR-a, jer bi ono trebalo pokazati odnos ključnih međunarodnih aktera prema nastavku sigurnosnog prisustva u zemlji.