Politički zaokret Milorada Dodika nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića u Srbiji izazvao je oštre reakcije, a posebno se izdvojila poruka Ivane Stradner, naučne saradnice američke Fondacije za odbranu demokratije (FDD). Ona smatra da je bivši predsjednik Republike Srpske svojim dosadašnjim djelovanjem nanio veliku štetu i da mu dosadašnja strategija političkog prilagođavanja više neće donijeti rezultate kakve očekuje.
Oštra poruka iz Amerike
Ivana Stradner komentarisala je Dodikovo ponašanje nakon pobjede Studentske liste na vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji. Njena reakcija uslijedila je nakon što je lider SNSD-a promijenio odnos prema političkim akterima koje je tokom predizborne kampanje otvoreno kritikovao i optuživao za djelovanje protiv Srbije.
Stradner smatra da se Dodik ponovo pokušava prilagoditi promijenjenim političkim okolnostima, bez obzira na stavove koje je prethodno zastupao. Međutim, uvjerena je da takav pristup više neće biti uspješan zbog posljedica njegovog ranijeg političkog djelovanja.
– Kao i obično, Dodik je politički kameleon koji se okreće kako vjetar puše… ali nanio je toliko štete narodu u Srbiji da njegova strategija neće upaliti – poručila je Stradner.
Njena ocjena posebno je značajna u kontekstu Dodikovih ranijih izjava o studentskom pokretu, koji je predstavljao kao prijetnju Srbiji i Republici Srpskoj. Nakon izbornog poraza Vučića, međutim, Dodik je čestitao upravo onim političkim snagama protiv kojih je prethodno vodio otvorenu kampanju.
Dugogodišnja politička prilagođavanja
Dodikov odnos prema vlastima u Beogradu tokom proteklih decenija prolazio je kroz brojne promjene. Bez obzira na ideološke razlike među političkim liderima Srbije, predsjednik SNSD-a nastojao je održavati bliske odnose s onima koji su u određenom trenutku imali najveću političku moć.
Nakon političkih promjena u Srbiji 5. oktobra 2000. godine, Dodik je iskazivao snažnu podršku Vojislavu Koštunici. Kasnije je bio prisutan na političkim skupovima Borisa Tadića, pokazujući bliskost s tadašnjim rukovodstvom Srbije.
Nakon Tadićevog gubitka vlasti uslijedilo je novo političko približavanje, ovog puta Tomislavu Nikoliću. Takav kontinuitet promjena političkih savezništava često je bio predmet kritika Dodikovih protivnika, koji smatraju da njegov odnos prema Beogradu prvenstveno zavisi od toga ko upravlja državnim institucijama.
Sličan obrazac mogao se prepoznati i u odnosima s Aleksandrom Vučićem. Iako njihovi politički odnosi nisu uvijek bili bliski, Dodik je tokom Vučićeve vladavine postao jedan od njegovih najistaknutijih regionalnih saveznika.
Podrška Vučiću do kraja
Tokom predizborne kampanje u Srbiji Dodik nije skrivao političku podršku Aleksandru Vučiću. Naprotiv, aktivno se uključivao u političke rasprave i pozivao građane koji imaju pravo glasa u Srbiji da podrže dotadašnju vlast.
Njegovo djelovanje nije se ograničavalo na podršku Vučiću, nego je uključivalo i oštre napade na studentski pokret. Dodik je studente i njihove pristalice optuživao da rade protiv interesa Srbije, dovodeći njihove političke zahtjeve u vezu s navodnim pokušajima destabilizacije države.
Tokom kampanje koristio je i izrazito uvredljive kvalifikacije. Studentske aktiviste nazivao je izdajnicima, blokaderima i protivnicima vlastitog naroda, dok je njihove političke aktivnosti povezivao s navodnim djelovanjem stranih centara moći.
Dodik je tvrdio i da bi pobjeda Studentske liste mogla predstavljati opasnost za Republiku Srpsku. Prema njegovim ranijim porukama, promjena vlasti u Beogradu mogla bi oslabiti političku podršku koju je rukovodstvo entiteta imalo tokom Vučićeve vladavine.
Glasanje i izborni štab
Dodikova podrška Vučiću bila je vidljiva i tokom samog izbornog procesa. Prema navodima iz dostavljenog izvještaja, on i njegov sin Igor glasali su na izborima u Srbiji, a lider SNSD-a potom je boravio i u Vučićevom izbornom štabu.
Takvo ponašanje pokazivalo je koliko je Dodik bio politički zainteresovan za ishod izbora u susjednoj državi. Njegova podrška nije se svodila samo na formalne poruke saradnje, nego je uključivala otvoreno svrstavanje uz jednu stranu u izbornom nadmetanju.
Upravo zbog toga kasniji zaokret izazvao je dodatnu pažnju. Političar koji je prethodno upozoravao na opasnosti od pobjede Studentske liste ubrzo je nakon objavljivanja rezultata promijenio javni nastup.
Promjena je bila posebno uočljiva jer su ranije kritike studentskog pokreta bile veoma oštre. Dodik nije govorio samo o političkim razlikama, nego je protivnike Vučića predstavljao kao prijetnju širim nacionalnim interesima.
Zabrane podrške studentima
Dok je Dodik javno podržavao Vučića, u Banjoj Luci su zabranjivana okupljanja građana koji su željeli iskazati podršku studentima u Srbiji. Skupovi na Trgu Krajine nisu bili dozvoljavani, uz obrazloženja nadležnih o sigurnosnim rizicima.
Takve odluke izazivale su kritike jer su se odnosile na građane koji su namjeravali mirno izraziti političku solidarnost. Kritičari vlasti smatrali su da se sigurnosna obrazloženja koriste kako bi se ograničila javna podrška studentskom pokretu.
Istovremeno su se u dijelu medijskog prostora Republike Srpske pojavljivale oštre optužbe protiv studenata. Njihove aktivnosti predstavljane su kao djelovanje protiv srpskog naroda, a pojedini komentari uključivali su i kvalifikacije poput izdajnika i ustaša.
Takva atmosfera dodatno je produbljivala političke podjele. Umjesto rasprave o zahtjevima studentskog pokreta, pažnja se često usmjeravala na optužbe o navodnim neprijateljskim namjerama njegovih učesnika.
Preokret nakon poraza
Pobjeda Studentske liste na vanrednim parlamentarnim izborima promijenila je političku situaciju u Srbiji, ali i položaj Dodikovih dosadašnjih saveznika. Poraz Aleksandra Vučića značio je da se politički odnosi u Beogradu više ne mogu posmatrati kroz prethodno uspostavljenu raspodjelu moći.
Dodik je nakon objavljivanja rezultata čestitao pobjednicima, uprkos tome što ih je tokom kampanje predstavljao kao ozbiljnu prijetnju. U svojim porukama naglašavao je povezanost srpskog naroda s obje strane Drine i potrebu očuvanja međusobnih odnosa.
Međutim, upravo taj zaokret izazvao je pitanje političke dosljednosti. Razlika između ranijih optužbi i naknadnih čestitki pokazuje koliko su se Dodikove javne poruke promijenile nakon izbornog rezultata.
Za njegove kritičare to predstavlja nastavak dugogodišnje prakse prilagođavanja vlastima u Srbiji. Oni smatraju da Dodik nastoji održati politički utjecaj bez obzira na to koja stranka ili politički pokret preuzme odgovornost za upravljanje državom.
Neizvjesni odnosi sa Beogradom
Promjena vlasti u Srbiji otvorila je i pitanje budućih odnosa između Beograda i rukovodstva Republike Srpske. Dodik je tokom prethodnih godina imao snažnu političku podršku Vučićeve administracije, što je predstavljalo važan element njegovog regionalnog djelovanja.
Međutim, nije izvjesno hoće li novo rukovodstvo Srbije razvijati isti oblik saradnje. Posebno će biti značajno kako će predstavnici Studentske liste posmatrati Dodikove ranije izjave i optužbe iznesene tokom izborne kampanje.
Njegova čestitka pobjednicima može se tumačiti kao pokušaj uspostavljanja komunikacije u novim okolnostima. Ipak, takva poruka sama po sebi ne garantuje da će prethodni politički sukobi biti zaboravljeni.
Institucionalna saradnja Srbije i Republike Srpske može se nastaviti nezavisno od ličnih odnosa političkih lidera. Međutim, pitanje posebnog političkog savezništva s Dodikom zavisit će od odluka nove vlasti u Beogradu.
Strategija pod pritiskom
Ocjena Ivane Stradner da Dodikova dosadašnja strategija više neće biti uspješna odnosi se upravo na njegovu sposobnost političkog prilagođavanja. Prema njenom stavu, raniji postupci i odnos prema građanima Srbije ostavili su posljedice koje se ne mogu jednostavno izbrisati promjenom retorike.
Dodik se tako suočava s političkim okolnostima u kojima njegovi raniji napadi na studentski pokret mogu predstavljati prepreku za uspostavljanje bliskih odnosa s novim rukovodstvom Srbije. Posebno je značajno što je protivnike Vučića tokom kampanje predstavljao kao neprijatelje države i naroda.
Ipak, konačan odnos nove vlasti prema Dodiku još nije moguće pouzdano predvidjeti. Za takvu procjenu bit će potrebni konkretni politički potezi, zvanične poruke i odluke koje će pokazati kakvu saradnju Beograd namjerava razvijati.
Za sada je jasno da Dodik nastoji prilagoditi javni nastup novoj političkoj stvarnosti. Hoće li mu takav pristup omogućiti očuvanje ranijeg utjecaja ili će se suočiti s drugačijim odnosom Beograda, ostaje otvoreno pitanje.
Politička cijena zaokreta
Izborni poraz Vučića pokazao je koliko se brzo mogu promijeniti okolnosti na koje su se oslanjali njegovi regionalni saveznici. Za Milorada Dodika takav razvoj događaja ima dodatnu težinu zbog dugogodišnjeg političkog povezivanja s prethodnom vlašću Srbije.
Njegovi raniji napadi na studente, otvorena podrška Vučiću i kasnije čestitke Studentskoj listi postali su predmet kritika upravo zbog međusobne suprotnosti tih poruka. Ivana Stradner smatra da je granica uspješnosti takvog političkog ponašanja dostignuta.
Da li će se njena procjena potvrditi, zavisit će od odnosa koje novo rukovodstvo Srbije uspostavi prema Dodiku i njegovoj političkoj stranci. Ono što ostaje zabilježeno jesu ranije izjave i postupci koji pokazuju koliko se njegov odnos prema studentskom pokretu promijenio nakon izbora.
Upravo će ta razlika između predizbornih optužbi i postizbornih čestitki biti jedan od ključnih elemenata u procjeni Dodikove političke vjerodostojnosti i mogućnosti da očuva dosadašnji utjecaj u Beogradu.
