Novo šestomjesečno izvješće Ureda visokog predstavnika o stanju u Bosni i Hercegovini izazvalo je oštre reakcije u političkim krugovima bliskim HDZ-u BiH, iz kojih stižu optužbe za pristranost i favoriziranje bošnjačke politike. Posebno su sporne ocjene o ulozi Doma naroda, načinu odlučivanja u Vijeću ministara BiH i pojedinim pitanjima u Mostaru, zbog čega kritičari tvrde da dokument odstupa od principa Daytonskog mirovnog sporazuma.
Sporni izvještaj OHR-a
Vršitelj dužnosti visokog predstavnika Louis Crishock trebao bi predstaviti svoje prvo šestomjesečno izvješće o političkim prilikama u Bosni i Hercegovini Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Iako nije predviđeno njegovo zvanično obraćanje na sjednici, sadržaj dokumenta već je postao predmet političkih rasprava.
Izvješće je dospjelo u javnost prije njegovog razmatranja, što se događalo i prilikom ranijih izvještavanja visokih predstavnika. Istovremeno su vlasti Republike Srpske Ujedinjenim narodima dostavile vlastiti dokument, u kojem iznose drugačije viđenje političke situacije u zemlji.
Takva praksa pokazuje da različiti politički akteri u Bosni i Hercegovini nastoje međunarodnoj zajednici predstaviti vlastite procjene institucionalnih i političkih problema. Međutim, razlike u tumačenju posebno dolaze do izražaja kada se govori o odgovornosti za blokade državnih institucija i provođenje reformi.
U političkim krugovima bliskim HDZ-u BiH smatraju da OHR nije dovoljno ravnomjerno obradio postupke svih političkih predstavnika. Njihove kritike prvenstveno su usmjerene na način na koji se u dokumentu predstavljaju hrvatske i srpske političke stranke.
Optužbe za pristranost
Jedna od glavnih zamjerki odnosi se na tvrdnju da izvješće najveću odgovornost za političke probleme pripisuje predstavnicima SNSD-a i vodećim hrvatskim strankama. Kritičari smatraju da se pritom nedovoljno pažnje posvećuje potezima bošnjačkih političkih predstavnika.
Takvo tumačenje zasniva se na ocjeni da OHR različitim političkim akterima pristupa prema nejednakim kriterijima. Ipak, riječ je o stavovima kritičara dokumenta, a ne o nezavisno utvrđenoj činjenici da je izvješće namjerno sastavljeno u korist jedne političke strane.
Posebno se problematizira uloga političkog odjela OHR-a. Pojedini komentatori postavljaju pitanje koliko je sadržaj izvješća oblikovan procjenama administracije Ureda visokog predstavnika, a koliko neposrednim stavovima Louisa Crishocka.
Takve primjedbe pokazuju da se rasprava ne vodi samo o pojedinačnim navodima iz dokumenta, nego i o načinu rada međunarodne institucije koja ima značajnu ulogu u provođenju civilnih aspekata mirovnog sporazuma.
Granić skeptičan prema sjednici
Politički analitičar Ivica Granić, kojeg se povezuje s političkim krugovima bliskim HDZ-u BiH, smatra da predstojeća rasprava u Vijeću sigurnosti neće donijeti značajnije promjene. Prema njegovom tumačenju, OHR nastavlja posmatrati djelovanje SNSD-a i Milorada Dodika kao jedan od ključnih izvora problema u provođenju Daytonskog sporazuma.
Granić očekuje da će izvješće različite političke strane koristiti za potvrđivanje vlastitih stavova. Dok će jedni u njemu vidjeti osnov za dodatni pritisak na vlasti Republike Srpske, drugi će ga predstavljati kao dokaz navodne pristranosti međunarodne administracije.
– Po meni, ja sam tu dosta skeptičan i mislim da ova sjednica neće riješiti baš ništa. EUFOR-u će gotovo sigurno biti produžen mandat, u to nema nikakve dvojbe, a izvješće će više poslužiti kao nekakav politički alat za sve strane – jednima kao pritisak na Republiku Srpsku, a drugima kao dokaz da je OHR pristran, dok će stvarni problemi, bojim se, ostati isti – smatra Granić.
Njegova procjena ukazuje na mogućnost da rasprava o izvješću dodatno produbi postojeće političke razlike. Međutim, odluke Vijeća sigurnosti i eventualni zaključci međunarodnih predstavnika zavisit će od stavova njegovih članica.
Za Bosnu i Hercegovinu posebno je značajno pitanje nastavka međunarodnog vojnog prisustva kroz misiju EUFOR-a. Ipak, rasprava o sigurnosnom angažmanu međunarodnih snaga razlikuje se od političkih ocjena koje su sadržane u izvješću visokog predstavnika.
Galić traži promjene
Novinar Branimir Galić, također blizak HDZ-u BiH, iznio je znatno oštrije kritike na račun sadržaja izvješća i načina rada OHR-a. Prema njegovom mišljenju, dokument ne prikazuje dovoljno uravnoteženo političke prilike u Bosni i Hercegovini.
Galić smatra da je politički odjel OHR-a imao presudan utjecaj na oblikovanje izvješća. Zbog toga je otišao toliko daleko da je zatražio kadrovske promjene unutar Ureda visokog predstavnika.
– Izvješće je sporno iz više aspekata, nije izbalansirano i ne odražava pravu sliku na terenu. Mislim da politički odjel OHR-a, koji je vjerojatno najdominantnije utjecao na sami sadržaj tog teksta, zaslužuje kolektivnu smjenu ako se želi postići da Ured visokog predstavnika bude tijelo koje neće služiti ostvarivanju bošnjačkih nacionalnih ciljeva, odnosno ciljeva njihove politike, te ako se želi izbjeći tendencija tog ureda da se ide ka unitarizaciji BiH – ocijenio je Galić.
Njegove tvrdnje predstavljaju političku ocjenu rada OHR-a, uključujući i optužbu da ta institucija doprinosi ostvarivanju ciljeva bošnjačke politike. U dostavljenim informacijama nisu predstavljeni nezavisni nalazi koji bi potvrdili takvu namjeru.
Ipak, ovakve izjave pokazuju koliko je izraženo nezadovoljstvo pojedinih krugova bliskih HDZ-u BiH načinom na koji međunarodna administracija procjenjuje funkcionisanje državnih institucija.
Dom naroda pod kritikama
Jedno od najvažnijih pitanja koje je otvoreno odnosi se na odnos Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Galić smatra problematičnim što se, prema njegovom tumačenju, u izvješću pozitivnije ocjenjuje djelovanje Predstavničkog doma.
Posebno mu smeta što se vodeće hrvatske i srpske političke stranke dovode u vezu s blokadama zakonodavnog procesa. Prema njegovom stavu, takvo predstavljanje zanemaruje ustavnu ulogu Doma naroda i mehanizme zaštite kolektivnih prava konstitutivnih naroda.
Ustavni sistem Bosne i Hercegovine predviđa dvodomnu strukturu Parlamentarne skupštine, pri čemu oba doma imaju propisane nadležnosti u zakonodavnom postupku. Dom naroda ima posebnu ulogu u sistemu predstavljanja konstitutivnih naroda, dok Predstavnički dom funkcioniše prema drugačijem modelu izbora i zastupljenosti.
Rasprave o blokadama često se odnose upravo na pitanje da li se postojeći mehanizmi koriste u skladu sa svojom ustavnom svrhom ili postaju sredstvo političkog uslovljavanja. Različite stranke na to pitanje daju različite odgovore, zavisno od vlastitih političkih prioriteta.
Spor oko konsenzusa
U izvješću se, prema navodima kritičara, u negativnom kontekstu spominje i predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto. Zamjerke se odnose na njeno insistiranje na konsenzusu prilikom donošenja odluka unutar državne izvršne vlasti.
Galić smatra da takve ocjene pokazuju nerazumijevanje političkog sistema uspostavljenog Daytonskim mirovnim sporazumom. Prema njegovom mišljenju, insistiranje na zaštitnim mehanizmima ne bi trebalo automatski predstavljati prepreku funkcionisanju institucija.
– Praktično se na neki način latentno kroz izvješće kaže kako je stajalište Ureda visokog predstavnika da građanski koncept odlučivanja treba dobiti primat nad zaštitnim mehanizmima koji su ugrađeni u Daytonski mirovni sporazum upravo kako bi se štitila kolektivna prava konstitutivnih naroda. Izvješće to apsolutno ne prepoznaje kao takvo i rekao bih da je ovo izvješće OHR-a u suprotnosti s duhom Daytonskog mirovnog sporazuma – navodi Galić.
Njegova izjava odražava dugogodišnje političke razlike oko odnosa građanskog i etničkog principa predstavljanja u Bosni i Hercegovini. Dok jedni naglašavaju potrebu jačanja građanske ravnopravnosti i funkcionalnosti institucija, drugi insistiraju na očuvanju mehanizama kolektivne zaštite konstitutivnih naroda.
Oba pitanja prisutna su u ustavnom i političkom uređenju zemlje, a njihovo usklađivanje predstavlja jedan od najvažnijih izazova institucionalnih reformi.
Mostar ponovo u fokusu
Kritike su upućene i dijelovima izvješća koji se odnose na političke i društvene prilike u Mostaru. Posebno su izdvojena pitanja otpuštanja radnika preduzeća Komunalno i osporavanja lokacije izgradnje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta.
U krugovima bliskim HDZ-u BiH smatraju da se OHR selektivno bavi ovim temama. Kao jedan od primjera navode činjenicu da se u izvješću, prema njihovim tvrdnjama, ne spominje fetva mostarskog muftije Salema Dedovića.
Takav pristup kritičari predstavljaju kao dokaz neujednačenog odnosa prema lokalnim sporovima. Međutim, samo uključivanje ili izostavljanje pojedine teme iz šestomjesečnog izvješća ne dokazuje automatski političku pristranost, bez razmatranja kriterija prema kojima je dokument sastavljen.
Posebnu pažnju privuklo je pitanje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Granić smatra da se OHR nepotrebno uključuje u lokalni spor koji, prema njegovom mišljenju, ne bi trebao biti predmet djelovanja visokog predstavnika.
– Ne iznenađuju me ovakve situacije, posebno oko gradnje HNK-a. Mislim da oni idu toliko duboko i da to nema nikakvog smisla, ali je znakovito. Rade od BiH protektorat puno veći nego što on doista jest. Nije logično da se toliko nisko spuštaju i bave time gdje se HNK gradi. Iako to ne bi trebao biti njihov problem, to je poruka i iz tog poteza može se puno iščitati o tome koliko su oni zapravo skloni jednoj strani, a ne objektivni – zaključuje Granić.
Uloga međunarodne zajednice
Rasprava o izvješću ponovo je otvorila pitanje buduće uloge OHR-a u Bosni i Hercegovini. Političke stranke imaju različite stavove o njegovim ovlaštenjima, načinu djelovanja i potrebi nastavka međunarodnog nadzora nad provođenjem civilnog dijela mirovnog sporazuma.
U krugovima bliskim HDZ-u BiH posebno se ističu očekivanja od američke administracije. Njihova procjena zasniva se na stavu da Washington ne bi trebao podržavati nove pokušaje nametanja institucionalnih rješenja u Bosni i Hercegovini.
Zbog toga se pažnja usmjerava i na Louisa Crishocka, koji kao američki diplomata obavlja dužnost visokog predstavnika. Međutim, njegovo državljanstvo samo po sebi ne određuje sadržaj izvješća niti buduće odluke OHR-a.
Pitanje međunarodnog angažmana ostaje povezano s političkom stabilnošću zemlje, funkcionisanjem institucija i provođenjem preuzetih obaveza. Različite procjene o tome koliko bi OHR trebao biti aktivan nastavit će predstavljati važan dio političkih rasprava.
Poruke bliske HDZ-u
Oštre izjave Granića i Galića pokazuju da među komentatorima bliskim HDZ-u BiH postoji izraženo nezadovoljstvo sadržajem izvješća. Njihove kritike obuhvataju gotovo sve važne institucionalne teme, od načina odlučivanja na državnom nivou do lokalnih pitanja u Mostaru.
Ipak, njihove ocjene ne predstavljaju automatski zvanične stavove HDZ-a BiH niti se mogu poistovjetiti s formalnim odlukama stranačkog rukovodstva. Za takvo povezivanje potrebne su javne izjave ili dokumenti nadležnih predstavnika stranke.
U političkom smislu, međutim, ove reakcije ukazuju na pitanja koja su važna za dio hrvatskog političkog predstavništva u Bosni i Hercegovini. Posebno se izdvajaju zaštita konstitutivnosti, položaj Doma naroda i odnos međunarodnih institucija prema zahtjevima za promjene načina odlučivanja.
Rasprava bez konačnog odgovora
Šestomjesečno izvješće OHR-a tako je ponovo postalo predmet suprotstavljenih političkih tumačenja. Dok jedni u njemu vide upozorenje na institucionalne blokade i potrebu provođenja reformi, kritičari bliski HDZ-u BiH smatraju da dokument nedovoljno uvažava složenost ustavnog uređenja zemlje.
Posebno oštra ocjena da je izvješće u suprotnosti sa duhom Daytonskog mirovnog sporazuma ostaje stav Branimira Galića, a ne utvrđena pravna činjenica. Njena politička težina proizlazi iz rasprave o tome kako uskladiti funkcionalnost državnih institucija sa zaštitnim mehanizmima predviđenim ustavnim sistemom.
Za konačnu procjenu sadržaja dokumenta bit će važno razmotriti njegove konkretne navode, argumente i reakcije međunarodnih predstavnika. Do tada, kritike iz političkih krugova bliskih Draganu Čoviću potvrđuju da će uloga OHR-a i tumačenje Daytonskog sporazuma ostati među najspornijim pitanjima bosanskohercegovačke politike.
