Može li jedan tužilac zaustaviti istragu u politički osjetljivom predmetu, čak i kada postoje razlozi za dalje postupanje? Upravo na takav rizik upozorava Evropska komisija u izvještaju o Bosni i Hercegovini, otkrivajući spornu praksu odlučivanja u Tužilaštvu BiH, ozbiljne nedostatke u borbi protiv korupcije i izostanak očekivanih pravosudnih reformi.
Brisel upozorava na nepravilnosti
Evropska komisija iznijela je ozbiljne primjedbe na funkcionisanje pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine, posebno na rad institucija zaduženih za procesuiranje korupcije na visokom nivou. U izvještaju se ukazuje na stagnaciju reformi, političke utjecaje i nedostatak konkretnih rezultata u predmetima koji bi trebali predstavljati prioritet pravosuđa.
Posebno zabrinjava činjenica da tokom posmatranog perioda nije zabilježen nijedan novi predmet visoke korupcije s očekivanim rezultatima, dok ključni pravosudni zakoni nisu usvojeni. Takvo stanje dodatno otežava napredovanje Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji, koja reformu pravosuđa smatra jednim od osnovnih uslova evropskih integracija.
Najozbiljnije upozorenje odnosi se na način odlučivanja u Tužilaštvu BiH, kojim rukovodi glavni tužilac Milanko Kajganić. Evropska komisija problematizuje praksu prema kojoj se odluke u određenim osjetljivim predmetima donose zajednički, uz obaveznu saglasnost više tužilaca.
Spornih 37 predmeta
Prema nalazima Evropske komisije, ovakav način postupanja zabilježen je u čak 37 predmeta Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Umjesto samostalnog odlučivanja postupajućeg tužioca, uveden je sistem u kojem je za određene odluke potrebna saglasnost najmanje dva tužioca.
– Rizik od neprimjerenog miješanja u nezavisnost tužilačkog rada bio je očit u 37 predmeta Tužilaštva Bosne i Hercegovine, u kojima je uvedena praksa prema kojoj su odluke u ‘osjetljivim’ predmetima morali donositi timovi od dva ili više tužilaca – i to konsenzusom. Ovakva praksa donošenja odluka nema pravni osnov, značajno narušava nezavisnost glavnog tužioca zaduženog za predmet te nosi rizik od podrivanja odgovornosti – navodi se u izvještaju Evropske komisije.
Ovakva ocjena otvara pitanje odgovornosti za donošenje odluka u predmetima koji mogu uključivati politički utjecajne osobe. Ukoliko je za nastavak postupanja neophodna saglasnost svih članova tužilačkog tima, protivljenje jednog tužioca može otežati donošenje odluke.
Evropska komisija ne tvrdi da je u svakom od 37 predmeta došlo do namjerne zaštite osumnjičenih osoba. Međutim, upozorava da praksa bez odgovarajućeg pravnog osnova može ugroziti nezavisnost postupajućih tužilaca i stvoriti prostor za neprimjerene utjecaje.
Mehanizam mogućeg blokiranja
Advokat Vlado Adamović smatra da zajedničko odlučivanje ne mora automatski predstavljati nezakonit pokušaj zaštite pojedinaca. Ipak, upozorava da takav sistem može postati problematičan ukoliko se koristi za sprečavanje postupanja u osjetljivim predmetima.
– Ako je ta odluka donesena tako da se u određenim predmetima odlučuje konsenzusom, odnosno da se svi moraju složiti, to ne mora nužno biti vanjska, nego unutrašnja zaštita. Ako to tumačite tako da postaje mogući propusni ventil za zaštitu nekih vanjskih interesa ili određenih osoba, onda je to negativno – kaže advokat Vlado Adamović.
Njegovo upozorenje posebno dobija na značaju kada se uzme u obzir dugogodišnji problem procesuiranja korupcije u Bosni i Hercegovini. Postupci koji uključuju politički utjecajne osobe često privlače pažnju javnosti, ali izostanak pravosnažnih presuda i sporost istraga otvaraju pitanja o efikasnosti institucija.
Problem nije samo u tome ko učestvuje u donošenju odluka, nego i ko preuzima odgovornost za eventualno obustavljanje postupka. Kada odluku donosi više osoba, može biti teže utvrditi pojedinačnu odgovornost za njene posljedice.
Zabrinjavajuća statistika korupcije
Dodatne podatke o radu pravosudnih institucija iznio je Damjan Ožegović, saradnik za pravne poslove u Transparency Internationalu u Bosni i Hercegovini. On upozorava na veliki broj prijava za korupcijska krivična djela koje ne rezultiraju pokretanjem istrage, kao i na značajan udio već otvorenih istraga koje se naknadno obustavljaju.
– Nešto više od 50 posto prijava za korupcijska krivična djela završava naredbama o nesprovođenju istrage, a gotovo 30 posto pokrenutih istraga bude obustavljeno. Jedna od zamjerki odnosi se na to da se odluke donose konsenzusom, bez zakonskog uporišta. To može biti upitno jer se kolegij, odnosno grupa tužilaca, može naći u situaciji da jedan pojedinac blokira rad na osjetljivim predmetima ako ima interes da to učini – ističe Ožegović.
Ovi podaci ukazuju na ozbiljne izazove u procesuiranju korupcije, iako sama odluka o neprovođenju istrage ne mora značiti nepravilnost. Tužilaštvo je dužno procijeniti postoje li zakonski uslovi i dovoljno osnova za pokretanje postupka.
Međutim, kada se veliki broj takvih odluka posmatra zajedno s upozorenjima Evropske komisije, otvara se pitanje djelotvornosti postojećih kontrolnih mehanizama. Posebno je važno osigurati da odluke budu zasnovane na dokazima i zakonu, a ne na mogućim interesima pojedinaca.
Ko kontroliše pravosuđe?
Kritike nisu ograničene samo na Tužilaštvo BiH, nego obuhvataju i Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine. Jedno od spornih pitanja odnosi se na način izbora međunarodnih stručnjaka koji učestvuju u nadzoru nad provjerom imovinskih kartona sudija i tužilaca.
VSTV je odlučio da se izbor vanjskih eksperata provodi putem konkursa, umjesto njihovog direktnog imenovanja od evropskih partnera. Takva odluka izazvala je zabrinutost zbog mogućeg slabljenja nezavisnosti sistema provjere imovine nosilaca pravosudnih funkcija.
– Ukoliko se ti vanjski stručnjaci više ne budu birali direktno, nego će VSTV provoditi konkurs, dolazimo u situaciju da će VSTV, odnosno samo pravosuđe, u principu, samo sebe kontrolisati, budući da će nosioci pravosudnih funkcija birati i ljude u odjelu koji će njih kasnije morati da provjerava – upozorava Ožegović.
Ovakav pristup mogao bi dovesti u pitanje povjerenje u nepristrasnost provjera, posebno kada se ispituje imovina osoba koje zauzimaju visoke funkcije u pravosudnom sistemu. Prema navodima iz izvještaja, pojavila se i mogućnost uskraćivanja evropskog finansiranja Odjela za integritet.
Provjera imovinskih kartona predstavlja važan mehanizam za otkrivanje mogućeg nesrazmjera između prijavljenih prihoda i stečene imovine. Zbog toga je nezavisnost osoba koje provode kontrolu jedan od ključnih uslova za vjerodostojnost cijelog postupka.
Reforme bez rezultata
Evropska komisija ukazuje i na druge nedostatke, uključujući zaobilaženje sistema automatske dodjele predmeta i neopravdano premještanje tužilaca. Takve pojave mogu izazvati sumnju u nepristrasnost postupanja, posebno kada se odnose na politički osjetljive istrage.
Advokat Vlado Adamović smatra da ponavljanje gotovo istih kritika iz godine u godinu pokazuje potrebu za ozbiljnijim promjenama u pravosudnom sistemu. Prema njegovoj ocjeni, postojeći model rada institucija ne daje rezultate koji se od njega očekuju.
– Nešto je trulo u državi Danskoj. Dakle, nešto ne funkcioniše. Ovi izvještaji ponavljaju se iz godine u godinu. Očigledno ne funkcioniše način koji je projektiran, prije svega, odlukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, sudova, tužilaštava i drugih institucija. Nešto očigledno treba ponovo mijenjati – zaključuje Adamović.
Posebno pitanje predstavlja odnos VSTV-a prema primjedbama Evropske komisije. Prema dostupnim informacijama, iz ove institucije pojašnjeno je da sporna praksa neće biti tema predstojeće sjednice, uprkos ozbiljnosti upozorenja.
Odgovornost nadležnih institucija
Izvještaj Evropske komisije ne predstavlja dokaz da Tužilaštvo BiH namjerno štiti određene političare, ali jasno ukazuje na mehanizme koji mogu ugroziti nezavisnost i odgovornost tužilaca. Posebno je problematično kada pravila odlučivanja u osjetljivim predmetima nemaju odgovarajuće zakonsko uporište.
Za otklanjanje takvih nedostataka potrebni su jasni kriteriji postupanja, odgovornost za donesene odluke i nezavisna kontrola rada pravosudnih institucija. Bez toga postoji rizik da se nepovjerenje građana dodatno produbi, a borba protiv korupcije ostane bez očekivanih rezultata.
Evropska komisija svojim nalazima ponovo stavlja pravosuđe Bosne i Hercegovine pred ozbiljan test. Ključno pitanje ostaje hoće li nadležne institucije otkloniti sporne prakse i omogućiti efikasnije procesuiranje korupcije ili će se iste primjedbe nastaviti ponavljati u narednim izvještajima.
