Pobjeda Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji dovela je Milorada Dodika u novu političku situaciju, jer sada pokušava uspostaviti saradnju s pokretom čije je predstavnike ranije oštro kritikovao. Novinar Goran Dakić u analizi za Radar ocjenjuje da promjena vlasti u Beogradu, zajedno sa slabljenjem pojedinih Dodikovih međunarodnih saveznika, otvara pitanje koliko će dosadašnji politički utjecaj lidera SNSD-a biti održiv u novim okolnostima.
Zaokret nakon izbora
U analizi pod naslovom „Kako je Dodik postao brucoš“, objavljenoj 16. novembra, Goran Dakić razmatra promjenu političkog ponašanja rukovodstva Republike Srpske nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.
Dodik je tokom predizborne kampanje otvoreno podržavao Vučića, a izbornu noć proveo je u štabu njegovih političkih saveznika. Međutim, nakon što je postalo jasno da Studentska lista odnosi pobjedu, uputio je čestitku političkim protivnicima dosadašnje vlasti.
Takav potez Dakić tumači kao pokušaj prilagođavanja novom odnosu snaga u Srbiji. Dodik je pritom poručio da institucije Republike Srpske moraju sarađivati sa zvanično izabranim predstavnicima Srbije, bez obzira na njihove političke razlike.
Ipak, ostaje pitanje kako će novi politički akteri u Beogradu reagovati na ranije Dodikove izjave o studentskom pokretu i njegovu dugogodišnju podršku Vučiću.
Ranije uvrede studentima
Dakić podsjeća da je Dodik tokom studentskih protesta u Srbiji koristio izrazito oštru retoriku prema protivnicima tadašnje vlasti. U pojedinim nastupima optuživao ih je za zastupanje stranih interesa i djelovanje protiv vlastitog naroda.
Posebnu pažnju izazvala je njegova izjava sa skupa podrške Vučiću u Sremskoj Mitrovici u februaru 2025. godine, kada je govorio o „smradovima“ koje nazivaju drugom ili trećom Srbijom.
Iako u toj izjavi nije izričito imenovao studente, ona je izrečena tokom masovnih studentskih protesta i u javnosti je povezivana s tadašnjim političkim sukobima.
Prema Dakićevom tumačenju, upravo takvi nastupi sada predstavljaju prepreku Dodikovom približavanju novim vlastima. Autor smatra da će biti teško zanemariti ranije poruke, posebno ukoliko predstavnici Studentske liste odluče insistirati na političkoj odgovornosti za izgovoreno.
Stari politički obrazac
Radar podsjeća da Dodiku promjena političkih saveznika u Srbiji nije nepoznata situacija. Sličan razvoj događaja zabilježen je 2012. godine, kada je podržavao Borisa Tadića, a nakon izbornog poraza Demokratske stranke uspostavio bliske odnose s novim vlastima.
Dakić navodi da je Dodik tada koristio oštre izraze prema političkim protivnicima Tadićeve stranke, uključujući formulaciju „politički pobačaji“. Uprkos tome, kasnije je razvio saradnju upravo s političkim strukturama koje je prethodno kritikovao.
Autor smatra da Dodik sada pokušava ponoviti isti obrazac, računajući da će institucionalni interesi nadjačati ranije političke sukobe.
U analizi se spominje i Dodikova šetnja sa sinom kroz centar Banje Luke nakon izbora, tokom koje je govorio o mladosti i novim generacijama. Dakić taj nastup posmatra kao dio pokušaja promjene javnog imidža i prilagođavanja novim okolnostima.
Poruka iz Beograda
Posebno zanimljiv dio analize odnosi se na pitanje hoće li nova vlast u Srbiji prihvatiti Dodika kao glavnog političkog sagovornika iz Republike Srpske.
Dakić smatra da institucionalna saradnja Srbije i Republike Srpske neće biti dovedena u pitanje, ali da to ne znači kako će lider SNSD-a automatski zadržati dosadašnju poziciju.
U tom kontekstu spominje sociologa Jovu Bakića, kojeg su pojedini mediji predstavljali kao mogućeg budućeg ministra unutrašnjih poslova Srbije. Njegovo imenovanje nije potvrđeno, ali je ranije govorio o potrebi reforme policije, pravosuđa i borbe protiv organizovanog kriminala.
Bakić je u razgovoru za Vijesti.ba naglasio važnost poštovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, uz nastavak posebnih odnosa Srbije i Republike Srpske.
Dakić podsjeća i na Dodikovu raniju poruku Bakiću da mu ne može garantovati sigurnost ukoliko dođe u Republiku Srpsku. Takve izjave, prema autorovoj procjeni, mogle bi dodatno otežati buduću političku komunikaciju.
“Nisi nadležan”
Jedna od najzanimljivijih mogućnosti koju Radar razmatra jeste da nova vlast u Srbiji saradnju s Republikom Srpskom usmjeri prvenstveno prema njenim zvaničnim institucijama.
Dodik trenutno obavlja funkciju predsjednika SNSD-a, iako zadržava snažan politički utjecaj unutar vladajuće koalicije. Zbog toga Dakić otvara pitanje hoće li novi predstavnici Beograda insistirati na komunikaciji s nosiocima izvršnih i drugih institucionalnih funkcija.
Takav pristup autor simbolično sažima mogućom porukom Dodiku: „Nisi nadležan“.
Riječ je o Dakićevom političkom tumačenju, a ne o zvanično najavljenom stavu nove srbijanske vlasti. Ipak, mogućnost promjene načina komunikacije pokazuje koliko bi novi odnosi u Beogradu mogli utjecati na politički položaj lidera SNSD-a.
Stevandić mijenja ton
Radar sličan politički zaokret prepoznaje i kod predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića.
Dakić podsjeća da je Stevandić tokom studentskih protesta koristio izraze poput „srbofobi“ i „autošovinisti“, kritikujući protivnike Vučićeve vlasti. Spominje i njegovu podršku političkim okupljanjima u prostoru poznatom kao Ćacilend.
Nakon pobjede Studentske liste, Stevandić je počeo govoriti o potrebi saradnje s novim vlastima Srbije. Dakić smatra da takva promjena predstavlja pokušaj prilagođavanja političkoj stvarnosti, bez jasnog suočavanja s ranijim izjavama.
U analizi se navodi i da je Goran Selak uklonio pojedine objave podrške Vučiću i SNS-u sa svojih društvenih mreža.
Savo Minić, predsjednik Vlade Republike Srpske, također je čestitao izbornim pobjednicima i naglasio značaj stabilne Srbije za mir i razvoj regije.
Radar podsjeća da je Minić ranije imao drugačiji odnos prema studentskim aktivnostima, uključujući inicijativu „Student u svakom selu“, čije je okupljanje u Banjoj Luci povezivao s potrebom policijskog odobrenja.
Kritike dijelu opozicije
Dakić u svojoj analizi ne kritikuje samo predstavnike vladajuće koalicije, nego i dio opozicionih političara u Republici Srpskoj.
Prema njegovoj ocjeni, pojedini opozicioni lideri godinama su izbjegavali otvoreno suprotstavljanje Aleksandru Vučiću, iako su istovremeno kritikovali slične političke prakse u Republici Srpskoj.
Kao političare koji su javno podržavali studentski pokret izdvaja Milana Miličevića, Ljubišu Petrovića i Nebojšu Vukanovića.
Novinar Vladimir Kovačević za Radar ocjenjuje da je veliki dio opozicije bio oprezan kada je riječ o odnosu prema Vučićevoj vlasti.
– Za veliki dio opozicije u Republici Srpskoj Vučić je godinama bio političar kojem se nije bilo poželjno zamjeriti. I dok su u Banjaluci govorili o pritiscima na medije, kontroli institucija i potrebi smjene vlasti, prema Vučićevoj vlasti u Srbiji često su imali znatno blaži odnos. Nisu svi bili javno protiv studentskog pokreta. Ali među istaknutim opozicionim političarima većina je onih koji su izbjegavali jasnu podršku studentima dok su se oni bunili protiv Vučića i naprednjačkog režima – kazao je Kovačević.
Prema njegovom mišljenju, promjena vlasti u Srbiji sada stavlja u drugačiji položaj političare koji su ranije izbjegavali podršku studentskim protestima.
Hoće li studenti zaboraviti?
Kovačević posebno naglašava da Dodik nije javno objasnio razloge zbog kojih je promijenio odnos prema Studentskoj listi.
Smatra da je njegova čestitka uslijedila tek kada je postalo jasno da Vučić više neće imati parlamentarnu većinu. Prema toj ocjeni, riječ je o političkom prilagođavanju, a ne o promjeni ranijih uvjerenja.
– Dodik nije objasnio zbog čega je mjesecima upozoravao na opasnost od dolaska studenata na vlast. Jučer ih je ponižavao, a sada ih obožava. Nije pomenuo ni ranije optužbe na njihov račun. Dodikova promjena tona dogodila se čim je postalo jasno da Vučić više neće imati parlamentarnu većinu. Nije on jedini koji sada pokušava da preleti. I to nije ništa novo. Ali bit će novo ukoliko oni koje je nazivao smradovima to njegovo ponašanje ipak ne zaborave – smatra Kovačević.
Ova ocjena otvara pitanje hoće li budući odnosi između Banje Luke i Beograda biti zasnovani isključivo na institucionalnoj saradnji ili će raniji politički sukobi imati značajniju ulogu.
Slabljenje međunarodnih saveznika
Dakić promjene u Srbiji povezuje i sa širim međunarodnim okolnostima koje, prema njegovoj analizi, postaju nepovoljnije za Dodika.
Spominje izborni poraz Viktora Orbána u Mađarskoj, probleme parlamentarne većine slovačkog premijera Roberta Fica i promjene na izraelskoj političkoj sceni.
Posebno izdvaja i američke međuizbore, nakon kojih su demokrate osvojile većinu u oba doma Kongresa. Dodikov raniji odlazak na okupljanje MAGA pokreta u Mar-a-Lagu autor posmatra u kontekstu oslanjanja na političke saveznike čija je pozicija oslabljena.
Ipak, izborni rezultati i promjene parlamentarnih odnosa ne znače automatski prekid političkih kontakata ili međunarodne podrške. Dakićeva procjena odnosi se na moguće posljedice novih okolnosti po Dodikov politički utjecaj.
Novi odnosi snaga
Analiza Radara ukazuje na mogućnost da se politički odnosi između Srbije i Republike Srpske počnu razvijati drugačije nego tokom prethodnih godina.
Dodik je nakon pobjede Studentske liste pokazao spremnost na saradnju, ali njegovi raniji nastupi prema studentskom pokretu ostaju važan dio političkog konteksta.
Nova vlast u Srbiji tek treba pokazati kakav će odnos graditi prema lideru SNSD-a i drugim predstavnicima vladajuće koalicije Republike Srpske.
Za sada je jasno da je Dodik promijenio javni ton, dok ostaje otvoreno pitanje hoće li ta promjena biti dovoljna za uspostavljanje odnosa s političarima koje je donedavno oštro kritikovao.

