Prelasci opozicionih poslanika u vladajuću koaliciju Republike Srpske, i to prije nego što je novi saziv Narodne skupštine započeo redovan rad, izazvali su oštre kritike urednika BUKE Aleksandra Trifunovića. U razgovoru za Euronews upozorio je da takva politička praksa obesmišljava povjerenje birača, dok je Milorada Dodika optužio za stvaranje parlamentarne većine zasnovane na političkoj trgovini, a ne na izbornoj volji građana.
Ponižavanje birača
Aleksandar Trifunović smatra da su posljednji prelasci poslanika iz opozicionih stranaka u vladajući blok pokazali koliko je politički sistem Republike Srpske udaljen od odgovornosti prema građanima. Posebno problematičnim ocjenjuje činjenicu da se promjene političke pripadnosti dešavaju neposredno nakon izbora, prije nego što su poslanici počeli ostvarivati mandate u punom kapacitetu.
Prema njegovom mišljenju, birači koji su podržali opozicione kandidate imali su pravo očekivati da će oni zastupati političke stavove s kojima su nastupili tokom kampanje. Umjesto toga, pojedini poslanici odlučili su podržati upravo vlast koju su prethodno kritikovali, čime su izazvali pitanje političkog legitimiteta takvih odluka.
Trifunović je ocijenio da je narodna volja praktično poništena prije početka rada Narodne skupštine. Iako poslanici formalno zadržavaju pravo da samostalno odlučuju o političkom djelovanju, smatra da takvi postupci predstavljaju ozbiljno narušavanje povjerenja koje su dobili na izborima.
– Ne želim da prihvatim da je to nešto normalno – poručio je Trifunović.
Odgovornost opozicije
Posebnu kritiku uputio je političkim strankama koje su kandidovale ljude za koje se naknadno tvrdi da se njihov prelazak u vlast mogao očekivati. Trifunović smatra da takva objašnjenja ne oslobađaju stranačka rukovodstva odgovornosti za izbor kandidata.
Ako su političke organizacije unaprijed sumnjale u dosljednost pojedinih kandidata, postavlja se pitanje zbog čega su im omogućile da osvoje mandate na njihovim listama. Prema njegovoj ocjeni, nije dovoljno naknadno izražavati razočarenje kada poslanik promijeni politički tabor.
Kao konkretan primjer naveo je prelazak Snježane Gvozden iz PSS-a u vladajući blok. Upitao je zbog čega eventualna neslaganja sa stranačkom politikom nisu bila javno saopćena prije izbora, kada su birači još imali mogućnost odlučiti kome će dati podršku.
Trifunović smatra da bi politički dosljedniji postupak bio napuštanje stranke prije glasanja i samostalno traženje podrške za drugačiji program. Na taj način građani bi unaprijed znali kakvu politiku podržavaju, umjesto da nakon izbora svjedoče promjeni političkih opredjeljenja svojih predstavnika.
– Uopšte me ne zanima ko je kod koga prešao. To je nemoralan čin koji se ničim ne može opravdati – naglasio je Trifunović.
Optužbe za trgovinu
Jedna od najoštrijih ocjena odnosila se na način formiranja parlamentarne većine i političku ulogu Milorada Dodika. Trifunović je uporedio Dodikovo djelovanje s ponašanjem nakupca koji nastoji ostvariti korist kupovinom po nižoj i prodajom po višoj cijeni.
Takvim poređenjem iznio je kritiku političke trgovine u kojoj poslanička podrška, prema njegovoj ocjeni, postaje predmet dogovora o funkcijama i privilegijama. Smatra da parlamentarna većina nastala na takav način ne mora odražavati politička očekivanja građana izražena na izborima.
U tom kontekstu govorio je o većini koja „nije, u stvari, većina volje naroda, nego većina volje novca“.
Njegove tvrdnje predstavljaju političke optužbe i ocjene, a ne dokaz da su konkretni poslanici primili novac za promjenu političkog tabora. Ipak, Trifunović upozorava da sama percepcija političke trgovine ozbiljno narušava povjerenje u izborni proces.
Ako građani steknu uvjerenje da se poslanička podrška može promijeniti neposredno nakon izbora kroz dogovore o funkcijama, tada se, prema njegovom mišljenju, dovodi u pitanje smisao političkog predstavljanja. Upravo zato insistira da se takvo ponašanje ne prihvata kao uobičajeni dio parlamentarnog života.
Poređenje sa Srbijom
Trifunović je ukazao i na razliku u odnosu javnosti prema političkim promjenama u Republici Srpskoj i Srbiji. Kao primjer naveo je hipotetičku situaciju u kojoj bi predstavnik Studentske liste u Srbiji odlučio preći na stranu Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.
– Zamislite sad, evo recimo, hipotetički, da se desi da neko s te Studentske liste pređe sad u tabor opozicije, odnosno SNS-a Aleksandra Vučića. Kako bi se proveo? – upitao je Trifunović.
Njegovo poređenje zasniva se na očekivanju da bi takav postupak izazvao snažno nezadovoljstvo građana koji su podržali studentski politički pokret. Smatra da bi upravo reakcija birača pokazala koliko je važno očuvanje povjerenja između izabranih predstavnika i onih koji su za njih glasali.
Nasuprot tome, u Republici Srpskoj, prema njegovoj ocjeni, politički prelasci sve češće se posmatraju prvenstveno kroz broj poslaničkih mandata koje dobija vladajuća koalicija. Time se zanemaruje pitanje političkih obećanja i odgovornosti prema biračima.
Građani kao vlasnici
Trifunović posebno insistira na tome da političke institucije ne pripadaju strankama niti pojedincima koji trenutno obavljaju javne funkcije. Naglašava da su građani ti koji svojim glasovima omogućavaju političarima da ih predstavljaju i odlučuju u njihovo ime.
– Ovo je naš politički prostor, a ne tih ljudi koji su ušli u Skupštinu. Mi smo ih izabrali da rade u ime nas – poručio je.
Prema njegovom mišljenju, politički predstavnici često se ponašaju kao da su osvojeni mandati njihovo lično vlasništvo, umjesto da ih posmatraju kao obavezu prema biračima. Takav odnos dodatno produbljuje nepovjerenje građana u institucije.
Upozorio je da posljedice nisu ograničene samo na jedan izborni ciklus. Kada politički prelasci postanu očekivani, građani mogu izgubiti motivaciju za učešće u izborima, dok se ljudi koji žele drugačiju politiku obeshrabruju da se uključe u javni život.
Vlast kao nasljedstvo
Posebno oštre riječi Trifunović je uputio na račun Milorada Dodika i sve izraženije političke uloge njegovog sina Igora Dodika. Njihov odnos prema vlasti opisao je kao pokušaj prenošenja „političkog vlasništva nad Republikom Srpskom“ sa oca na sina.
Takvim poređenjem želio je ukazati na opasnost poistovjećivanja političkih institucija s interesima jedne porodice ili stranačkog rukovodstva. Prema njegovoj ocjeni, vlast se sve više predstavlja kao nešto čime se može raspolagati poput privatne kompanije.
Trifunović je političko djelovanje SNSD-a opisao kao „vlast monologa“, kritikujući način na koji se donose odluke i oblikuju odnosi unutar političkog sistema. Formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine također je ocijenio kao proces u kojem dominira raspodjela političkih pozicija.
Njegove izjave predstavljaju izrazito kritičan pogled na postojeće odnose moći, a ne tvrdnju da je formalno uspostavljen bilo kakav nasljedni model vlasti. Ipak, upozorenje se odnosi na koncentraciju političkog utjecaja i mogućnost njegovog dugoročnog zadržavanja unutar uskog kruga ljudi.
Mogućnost zajedničkih promjena
Uprkos oštrim kritikama političkih prilika, Trifunović smatra da postoji prostor za društvene promjene. Međutim, ne očekuje da će one nužno doći od političara koji trenutno upravljaju institucijama.
Kao važan primjer izdvojio je zajedničko učešće Srba i Bošnjaka iz Novog Pazara u protestima u Srbiji. Prema njegovom mišljenju, takvi događaji pokazuju da građani različitih nacionalnih identiteta mogu sarađivati kada prepoznaju zajedničke društvene ciljeve.
– Pokazali su da mogu da se izbore za bolju Srbiju zajedno. Ne vidim zašto mi ne bismo mogli zajedno ovdje da se borimo za neko novo društvo – kazao je Trifunović.
Njegova poruka usmjerena je na potrebu prevazilaženja političkih i nacionalnih podjela koje često dominiraju javnim prostorom Bosne i Hercegovine. Smatra da bi zajedničko djelovanje građana moglo otvoriti mogućnost drugačijeg odnosa prema institucijama, političkoj odgovornosti i društvenim problemima.
Društvo bez napretka
Trifunović je upozorio da se politički život u Bosni i Hercegovini predugo odvija kroz ponavljanje istih sukoba i obrazaca ponašanja. Dok se u okruženju pojavljuju novi društveni pokreti i političke inicijative, smatra da domaća politika često ostaje zarobljena u starim podjelama.
– Mi hoćemo da zadržimo vrijeme, a svi ostali oko nas pokušavaju da ga stignu – ocijenio je Trifunović.
Ovom porukom ukazao je na potrebu promjene političke kulture, ali i odnosa građana prema vlastitoj ulozi u demokratskim procesima. Smatra da se odgovornost za stanje u društvu ne može svesti isključivo na političke stranke i njihove funkcionere.
Prema njegovom mišljenju, građani imaju pravo zahtijevati odgovornost od izabranih predstavnika i odbaciti ponašanje koje smatraju suprotnim svojim interesima. Upravo u takvom pristupu vidi mogućnost postepenog izlaska iz političkih zastoja.
Poruka za budućnost
Trifunovićeve ocjene o prelascima opozicionih poslanika, političkom utjecaju Milorada Dodika i ulozi njegovog sina predstavljaju ozbiljnu kritiku načina na koji se formira i održava vlast u Republici Srpskoj. U središtu njegovog upozorenja nalazi se pitanje povjerenja građana i odgovornosti političara prema onima koji su ih izabrali.
Iako promjena političkog opredjeljenja poslanika sama po sebi nije dokaz nezakonitog postupanja, Trifunović smatra da takve odluke mogu predstavljati moralno i političko iznevjeravanje birača. Posebno problematičnim ocjenjuje situacije u kojima se nakon prelaska u vladajući blok otvaraju mogućnosti za dobijanje funkcija i drugih pogodnosti.
Njegova završna poruka ipak nije usmjerena samo na kritiku vlasti, nego i na mogućnost društvenog povezivanja. Smatra da razgovor, smirivanje političkih sukoba i zajedničko djelovanje građana mogu stvoriti uslove za drugačiju političku budućnost Bosne i Hercegovine.
Upravo zbog toga poziva na odbacivanje uvjerenja da su politička trgovina, promjena stranačkih opredjeljenja i koncentracija vlasti neizbježne pojave. Prema njegovom stavu, promjene su moguće tek kada građani počnu insistirati na tome da institucije i izabrani predstavnici zaista djeluju u njihovo ime.
Pogledajte PRILOG!

