Posjeta visokog iranskog vjerskog i političkog zvaničnika ajatolaha Alireze Arafija Sarajevu izazvala je oštru reakciju iz Republike Srpske, čiji predstavnici upozoravaju na moguće političke i sigurnosne posljedice približavanja Bosne i Hercegovine Teheranu. Direktorica Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić-Babić poručila je da takve inicijative nemaju političku saglasnost ovog entiteta, zahtijevajući od nadležnih državnih institucija da objasne postoji li plan za produbljivanje odnosa s Iranom i ko je ovlašten da o tome odlučuje.
Oštra reakcija
Dolazak ajatolaha Alireze Arafija u Sarajevo otvorio je novu političku polemiku o vanjskopolitičkom položaju Bosne i Hercegovine i odnosima s Iranom. Ana Trišić-Babić smatra da posjeta zvaničnika takvog položaja ne može biti posmatrana isključivo kao vjerski ili diplomatski događaj, posebno u trenutku ozbiljnih međunarodnih sukoba.
U svom saopćenju ukazala je na napetosti između Irana, Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, kao i na optužbe koje se odnose na iranske obavještajne aktivnosti izvan granica te države. Prema njenoj ocjeni, takve okolnosti zahtijevaju dodatni oprez prilikom razmatranja mogućeg proširivanja saradnje Sarajeva i Teherana.
– Njegove poruke o produbljivanju odnosa Teherana s Bosnom i Hercegovinom u svim oblastima ne mogu se posmatrati kao izraz puke vjerske ili diplomatske kurtoazije, nego zahtijevaju ozbiljno preispitivanje političkih namjera, međunarodnih implikacija i mogućih posljedica takvog približavanja za ustavni položaj i bezbjednost Republike Srpske, ali i za bezbjednost Bosne i Hercegovine – kaže Trišić-Babić.
Ko je Alireza Arafi?
Trišić-Babić posebno je naglasila politički značaj iranskog zvaničnika, tvrdeći da njegova uloga daleko prevazilazi vjerske aktivnosti. Podsjetila je da Arafi zauzima važne pozicije u institucijama Islamske Republike Iran koje imaju značajan utjecaj na politički sistem zemlje.
Prema njenim navodima, Arafi je član Savjeta čuvara Ustava i pripada rukovodstvu Skupštine stručnjaka. Riječ je o institucijama koje imaju važna ustavna ovlaštenja, uključujući nadzor zakonodavstva i postupke povezane s izborom iranskog vrhovnog vođe.
– Član je Savjeta čuvara Ustava, jednog od najmoćnijih tijela Islamske Republike Iran, koje nadzire zakonodavstvo i odlučuje o podobnosti izbornih kandidata. Istovremeno pripada rukovodstvu Skupštine stručnjaka, institucije koja bira vrhovnog vođu Irana i ima ustavno ovlašćenje da ga nadzire i razriješi. Njegov položaj u tim dvjema institucijama svjedoči o neposrednoj uključenosti u strukture koje određuju politički karakter iranske države i obezbjeđuju kontinuitet njenog ideološkog poretka. Nakon smrti Alija Hamneija bio je jedan od trojice članova Privremenog savjeta rukovodstva koji je u ratnim okolnostima preuzeo ovlašćenja najvišeg državnog autoriteta. Godinama je upravljao i Univerzitetom Al-Mustafa, koji su Sjedinjene Američke Države sankcionisale zbog navoda o obavještajnim aktivnostima i regrutovanju za strukture povezane s Revolucionarnom gardom – kaže Trišić-Babić.
Ona smatra da takva biografija pokazuje koliko su u iranskom političkom sistemu povezani vjerski autoritet, ideološko obrazovanje i državna vlast. Upravo zbog toga poruke koje Arafi upućuje tokom međunarodnih posjeta, prema njenom mišljenju, imaju i širi politički značaj.
Poruke iz Sarajeva
Posebnu zabrinutost Trišić-Babić izrazila je zbog Arafijevih poruka o odnosima Evrope prema Washingtonu i Izraelu. Smatra da se takve izjave moraju analizirati u kontekstu aktuelnih međunarodnih sukoba i vanjskopolitičkog položaja Bosne i Hercegovine.
– Kada osoba takvog položaja iz Sarajeva poziva Evropu na udaljavanje od Vašingtona i Izraela, a istovremeno govori o produbljivanju odnosa Irana i Bosne i Hercegovine, te se poruke moraju posmatrati i kroz njihove moguće političke i bezbjednosne posljedice – ističe.
Prema njenom tumačenju, nije sporno samo održavanje diplomatskih ili vjerskih kontakata s Iranom. Ključno pitanje predstavlja mogućnost da se poruke o saradnji protumače kao izraz zajedničke vanjskopolitičke orijentacije Bosne i Hercegovine, bez prethodne odluke nadležnih institucija.
Sigurnosne optužbe
U nastavku saopćenja Trišić-Babić pozvala se na optužnicu američkih saveznih tužilaca podignutu 10. novembra u New Yorku. Prema njenim navodima, predmet se odnosi na međunarodnu mrežu povezanu s iranskom Revolucionarnom gardom, koja se tereti za organizovanje i pripremanje napada na različite ciljeve.
– Prema navodima optužnice, ta se mreža oslanjala na međunarodne kriminalne strukture i lokalne izvršioce u organizovanju i pripremi napada na jevrejske ustanove i druge ciljeve u Evropi, dok su napadi planirani i na američkom tlu. Grupa povezana s tim operacijama preuzela je odgovornost za 18 izvedenih ili planiranih napada u Evropi. Među metama su bili sinagoge, vozila jevrejske hitne službe i vojni objekti koje koriste američke snage. Istražioci opisuju i slučajeve u kojima su organizatori iz inostranstva putem video-veze neposredno usmjeravali izvršioce. Takav način djelovanja otvara ozbiljna pitanja o razmjerama iranskih prikrivenih operacija i njihovim posljedicama za bezbjednost Evrope i Sjedinjenih Američkih Država – dodaje ona.
Riječ je o navodima iz optužnice na koje se poziva Trišić-Babić, a ne o sudski utvrđenoj odgovornosti svih osoba i struktura koje spominje. Ona ih koristi kao argument za tvrdnju da bi eventualno produbljivanje sigurnosnih odnosa s Iranom zahtijevalo ozbiljnu institucionalnu procjenu.
Ratna prošlost
Trišić-Babić osvrnula se i na historiju iranskog prisustva u Bosni i Hercegovini tokom devedesetih godina. Prema njenoj ocjeni, odnosi dviju država ne mogu se posmatrati samo kroz diplomatsku i kulturnu saradnju, nego je potrebno razmotriti i njihovu raniju vojnu i obavještajnu dimenziju.
– Iransko vojno, obavještajno i bezbjednosno prisustvo tokom devedesetih godina, uključujući saradnju s tadašnjim bošnjačkim strukturama, dokumentovano je u američkim izvorima. Prekid tih veza bio je jedno od važnih poslijeratnih bezbjednosnih pitanja. Zbog toga se istorija iranskih odnosa s Bosnom i Hercegovinom ne može svesti na jednostranu priču o prijateljstvu, a da se istovremeno zanemari njena vojna i obavještajna dimenzija – upozorava Trišić-Babić.
Njen osvrt na ratni period predstavlja dio argumentacije kojom obrazlaže protivljenje mogućem strateškom približavanju Iranu. Istovremeno, u saopćenju nisu navedeni konkretni dokumenti koji bi potvrdili postojanje nove sigurnosne saradnje između Bosne i Hercegovine i iranskih institucija.
Ustavna nadležnost
Jedno od centralnih pitanja koje je Trišić-Babić otvorila odnosi se na nadležnost za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine. Smatra da nijedan politički centar ne može samostalno donositi odluke koje bi se predstavljale kao zajedničko strateško opredjeljenje države.
– Bosna i Hercegovina nije država jednog istorijskog pamćenja, jedne ideologije niti jedne geopolitičke orijentacije. Dejtonski ustavni poredak uspostavio je mehanizme zajedničkog odlučivanja upravo zato što nijedan narod, entitet ili politički centar ne može samostalno određivati zajedničke strateške interese dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine ne daje nikome pravo da ustavnu različitost zamijeni jednostranom političkom voljom – ističe Trišić-Babić.
Ona zahtijeva odgovore o tome ko je ovlašten razgovarati o produbljivanju saradnje s Iranom, na koje bi se oblasti eventualni dogovori odnosili i postoje li formalne institucionalne inicijative. Posebno insistira na razlikovanju vjerskih i kulturnih kontakata od odluka koje bi mogle imati političke i sigurnosne posljedice.
Odbijanje saradnje
Trišić-Babić je u ime Republike Srpske iznijela kategorično protivljenje eventualnom strateškom približavanju Bosne i Hercegovine Iranu. Naglasila je da takav pravac ne može biti predstavljen kao zajedničko političko opredjeljenje bez odgovarajućih institucionalnih odluka.
– Ko je ovlašćen da o takvom približavanju razgovara u ime BiH? Na koje se oblike saradnje ono odnosi? Postoji li institucionalna inicijativa i kakve bi bile njene posljedice za bezbjednost i međunarodni položaj Bosne i Hercegovine? Spoljnu politiku vode nadležne institucije, a ne vjerske organizacije ili neformalni politički krugovi.
Republika Srpska kategorički odbacuje svaku inicijativu za produbljivanje političkih, bezbjednosnih i strateških odnosa s Iranom. Takvo približavanje nema našu političku saglasnost i ne može se predstavljati kao zajedničko opredjeljenje Bosne i Hercegovine. Sloboda vjere i kulturna saradnja ne mogu biti opravdanje za zaobilaženje ustavnih mehanizama odlučivanja niti za oblikovanje međunarodnih savezništava u ime onih koji za njih nisu dali mandat – poručuje Trišić-Babić.
Sukob političkih pravaca
U saopćenju je naglasila i razlike između međunarodnih partnerstava koja zagovara rukovodstvo Republike Srpske i poruka koje su tokom Arafijeve posjete upućene iz Sarajeva. Prema njenom tumačenju, RS nastoji razvijati odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, dok eventualno približavanje Iranu smatra suprotnim vlastitim političkim prioritetima.
– Ta razlika ne svodi se na pitanje diplomatskih prioriteta, nego otvara mnogo dublje pitanje političkih vrijednosti, odnosa prema međunarodnoj bezbjednosti i smjera u kojem pojedini politički akteri žele da vode Bosnu i Hercegovinu. Republika Srpska nije dala mandat za strateško približavanje Iranu. Nijedna politička inicijativa iz Sarajeva ne može se predstavljati kao zajedničko opredjeljenje Bosne i Hercegovine bez odluke njenih ustavno nadležnih institucija. Takvo svrstavanje ne može se sprovoditi u ime Republike Srpske. Ne u naše ime – izričita je Trišić-Babić.
Njena poruka predstavlja jasno političko protivljenje mogućnosti da se kontakti s iranskim zvaničnicima razviju u širu stratešku saradnju. Ipak, samo održavanje posjete i razmjena poruka ne dokazuju da je takav sporazum već postignut ili da je Bosna i Hercegovina preuzela nove međunarodne obaveze.
Završno upozorenje
Trišić-Babić od nadležnih institucija Bosne i Hercegovine očekuje zvanično izjašnjenje o karakteru posjete i eventualnim planovima za proširenje saradnje s Teheranom. Posebno traži objašnjenje postoji li institucionalna inicijativa, ko je za nju nadležan i koje bi oblasti mogla obuhvatiti.
– Pitanje nije samo s kim Bosna i Hercegovina održava diplomatske kontakte, nego ko ima pravo da određuje njene strateške interese i preuzima bezbjednosne rizike u ime svih njenih građana. Republika Srpska neće prihvatiti pristup Sarajeva kojim nas dovodi pred svršen i veoma opasan čin. Bezbjednost, politička volja i međunarodna partnerstva Republike Srpske nisu predmet tuđeg raspolaganja – poručuje Trišić-Babić.
Njeno saopćenje pokazuje da je posjeta iranskog zvaničnika postala povod za širu političku raspravu o vanjskopolitičkim nadležnostima i međunarodnim odnosima Bosne i Hercegovine. Za sada, međutim, iz dostupnih informacija nije potvrđeno postojanje konkretnog državnog sporazuma o strateškom približavanju Iranu, pa ostaje otvoreno pitanje hoće li se političke poruke iz Sarajeva pretvoriti u bilo kakvu formalnu institucionalnu inicijativu.

