Novi izvještaj američkog instituta otvorio je pitanje velikih promjena u Bosni i Hercegovini, uključujući reformu dejtonskog ustavnog uređenja, ograničavanje političkih blokada i mogući ulazak države u NATO do 2035. godine. Posebnu pažnju izazivaju prijedlozi o imenovanju američkog izaslanika, jačanju državnih institucija i preispitivanju lobističkih aktivnosti vlasti Republike Srpske u Washingtonu.
Američki plan za Balkan
Američki New Lines Institute for Strategy and Policy objavio je 10. novembra izvještaj koji predlaže drugačiji pristup Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini i ostatku zapadnog Balkana. Dokument pod nazivom „A Practical Roadmap for Sustained U.S. Engagement in the Western Balkans“ donosi niz preporuka koje se odnose na ustavne reforme, sigurnost, međunarodnu saradnju i ekonomski razvoj.
Autorica izvještaja Amanda Thorpe, stručnjakinja za vanjsku politiku s dugogodišnjim iskustvom rada u američkom Kongresu, smatra da stabilnost Bosne i Hercegovine predstavlja neposredan sigurnosni interes Sjedinjenih Američkih Država. Prema njenoj ocjeni, dosadašnji pristup, koji se često svodio na reagovanje nakon izbijanja političkih kriza, nije dovoljan za dugoročnu stabilizaciju regiona.
Thorpe zagovara kontinuiran američki angažman koji bi obuhvatio političke, sigurnosne i ekonomske reforme. Posebno naglašava da Bosna i Hercegovina ne bi trebala ostati trajno ograničena institucionalnim rješenjima uspostavljenim radi zaustavljanja rata.
Važno je naglasiti da ovaj dokument nije zvanični plan Bijele kuće niti usvojena politika američke administracije. Riječ je o prijedlogu nezavisnog istraživačkog instituta, čije bi eventualno provođenje zahtijevalo političke odluke američkih i bosanskohercegovačkih institucija.
Dejton pred novim pitanjima
Jedan od najvažnijih dijelova izvještaja odnosi se na Dejtonski mirovni sporazum i politički sistem Bosne i Hercegovine. Thorpe smatra da je sporazum ostvario svoju osnovnu svrhu okončavanjem rata, ali da institucionalna struktura uspostavljena nakon njega otežava efikasno upravljanje državom.
Prema njenoj analizi, složena raspodjela nadležnosti i mogućnost političkih blokada predstavljaju ozbiljne prepreke provođenju reformi. Posebno upozorava na sistem u kojem pojedine odluke mogu biti zaustavljene zbog političkih neslaganja među predstavnicima različitih naroda i entiteta.
Autorica zato predlaže razmatranje ustavnih promjena koje bi omogućile funkcionalnije institucije i efikasnije odlučivanje. Istovremeno insistira na očuvanju teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine.
Takav pristup ne podrazumijeva automatsko ukidanje Dejtonskog sporazuma. Riječ je o preporuci da se postojeći ustavni okvir razvija kroz reforme, uz poštivanje odgovarajućih pravnih procedura i međunarodnih obaveza države.
Poseban američki izaslanik
Među najkonkretnijim prijedlozima nalazi se imenovanje posebnog američkog izaslanika za ustavne reforme u Bosni i Hercegovini. Prema zamisli Amande Thorpe, njegova uloga bila bi da koordinira razgovore o dugoročnim promjenama i poveže domaće političke predstavnike s međunarodnim partnerima.
Izaslanik bi trebao okupiti posebnu kontaktnu grupu u kojoj bi učestvovali predstavnici Bosne i Hercegovine, evropskih država i drugih relevantnih regionalnih aktera. Cilj takvog formata bio bi pronalaženje održivih rješenja za institucionalne probleme, umjesto stalnog reagovanja na pojedinačne političke krize.
Thorpe smatra da već postoje prijedlozi stručnjaka i organizacija civilnog društva koji bi mogli poslužiti kao osnova za razgovore. Posebno izdvaja potrebu provođenja preostalih presuda Evropskog suda za ljudska prava i preporuka Venecijanske komisije.
Imenovanje izaslanika zasad je samo preporuka iz izvještaja. Američka administracija nije objavila odluku o uspostavljanju takve funkcije niti je imenovana osoba koja bi preuzela predloženi zadatak.
NATO do 2035. godine
Drugi važan dio dokumenta odnosi se na budućnost Bosne i Hercegovine u NATO savezu. Thorpe predlaže da američka diplomatija podrži proširenje NATO-a na cijeli zapadni Balkan, uz poseban fokus na stvaranje uslova za članstvo Bosne i Hercegovine do 2035. godine.
Prema njenoj procjeni, država već posjeduje značajan dio tehničkih i administrativnih pretpostavki potrebnih za napredovanje prema članstvu. Međutim, političke podjele i mogućnost blokiranja sigurnosnih odluka predstavljaju prepreke koje je potrebno prevazići.
Zbog toga predlaže i promjene u načinu odlučivanja o pojedinim pitanjima odbrane i sigurnosti. Kao jednu od mogućnosti navodi donošenje određenih odluka običnom većinom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ili Vijeću ministara.
Takav model zahtijevao bi odgovarajuće institucionalne i, gdje je potrebno, ustavne promjene. Njegova realizacija zavisila bi od političkog dogovora i provođenja propisanih procedura.
Godina 2035. nije zvanično utvrđen rok NATO-a niti garancija da će Bosna i Hercegovina tada postati članica Saveza. To je strateški cilj koji autorica predlaže kao dio budućeg američkog angažmana.
Kritike etničkih podjela
Izvještaj posebno razmatra posljedice političkih modela zasnovanih na etničkoj teritorijalizaciji. Thorpe upozorava da stvaranje novih etničkih enklava i dodatnih nivoa upravljanja prema nacionalnoj pripadnosti može produbiti postojeće podjele.
Kao primjere složenih institucionalnih aranžmana spominje Bosnu i Hercegovinu i prijedloge povezane sa Zajednicom srpskih općina na Kosovu. Prema njenoj ocjeni, takvi modeli mogu otežati efikasno upravljanje i provođenje zajedničkih političkih odluka.
Autorica smatra da međunarodne sporazume, trgovinske odnose i sigurnosnu saradnju trebaju voditi legitimne državne institucije. Time naglašava potrebu za jasnim institucionalnim nadležnostima i odgovornošću prema građanima.
Ovakvi prijedlozi mogli bi otvoriti ozbiljne političke rasprave u Bosni i Hercegovini, posebno među strankama koje imaju različita tumačenja dejtonskog ustavnog uređenja. Ipak, izvještaj ne predstavlja pravno obavezujući dokument niti sam po sebi mijenja postojeće nadležnosti.
Lobiranje Republike Srpske
Jedan od politički najosjetljivijih dijelova izvještaja odnosi se na lobističke aktivnosti vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama. Thorpe se poziva na ranije objavljene informacije prema kojima su tokom 2025. godine milioni dolara usmjeravani na lobiranje u Washingtonu.
Prema njenoj analizi, jedan od ciljeva tih aktivnosti bio je uklanjanje pojedinih političkih predstavnika Republike Srpske s američkih sankcijskih lista. Autorica smatra da su rezultati takvih nastojanja ohrabrili političke aktere koji zagovaraju slabljenje državnih institucija Bosne i Hercegovine.
Posebno kritikuje poruke koje, prema njenom tumačenju, pojedini lobisti koriste kako bi političke odnose na Balkanu predstavili kao sukob kršćana i muslimana. Thorpe odbacuje tvrdnje o navodnom sistematskom podsticanju nasilja muslimanskih aktera protiv kršćana, ocjenjujući takve narative neutemeljenim i opasnim.
Kao protivargument navodi saradnju bosanskohercegovačkih institucija i Islamske zajednice s američkim i evropskim sigurnosnim službama u suzbijanju ekstremizma. Time nastoji pokazati da pojednostavljeno predstavljanje političkih odnosa kroz vjerske sukobe ne odgovara složenosti stvarnih sigurnosnih prilika.
Ipak, izvještaj ne predstavlja novu krivičnu ili finansijsku istragu lobiranja. Autorica iznosi političko-sigurnosnu analizu zasnovanu na dostupnim informacijama, bez utvrđivanja pojedinačne pravne odgovornosti.
Rusija i Kina
Thorpe upozorava da smanjivanje američkog prisustva na zapadnom Balkanu ne bi nužno dovelo do stabilnijih odnosa među državama regiona. Prema njenoj procjeni, prostor nastao povlačenjem Washingtona mogle bi dodatno koristiti Rusija i Kina.
Pozivajući se na američku obavještajnu procjenu iz 2026. godine, autorica navodi da Moskva podržava separatističke težnje u Republici Srpskoj i nastoji usporiti euroatlantske integracije regiona. Takvo djelovanje posmatra kao dio šireg strateškog nadmetanja velikih sila.
Zbog toga predlaže uspostavljanje nove Balkanske sigurnosne inicijative, po uzoru na američke programe saradnje s baltičkim državama. Inicijativa bi uključivala vojnu saradnju, razvoj odbrambenih kapaciteta, kibernetičku sigurnost i otpornost na hibridne prijetnje.
Posebno mjesto u izvještaju zauzima namjenska industrija Bosne i Hercegovine. Thorpe smatra da njeni proizvodni kapaciteti mogu predstavljati važan element buduće regionalne sigurnosne saradnje.
Takav pristup podrazumijevao bi dugoročniji američki angažman, ali bi njegova realizacija zavisila od političkih odluka, finansiranja i interesa država koje bi učestvovale u predloženim programima.
Američke investicije
Pored ustavnih i sigurnosnih pitanja, izvještaj značajnu pažnju posvećuje ekonomskom razvoju zapadnog Balkana. Thorpe smatra da stabilnost regiona nije moguće osigurati isključivo diplomatskim razgovorima i vojnom saradnjom.
Prema njenom prijedlogu, američka razvojna finansijska institucija DFC trebala bi otvoriti regionalni ured za zapadni Balkan. Takav ured mogao bi olakšati identifikaciju investicionih projekata, finansiranje privrednih aktivnosti i saradnju s lokalnim kompanijama.
Kao primjer postojećeg američkog finansijskog angažmana navodi garanciju kreditnog portfolija od 5,18 miliona dolara za jednu banku u Bosni i Hercegovini. Sredstva su namijenjena proširenju mogućnosti kreditiranja malih i srednjih preduzeća.
Autorica istovremeno naglašava da ozbiljne investicije zahtijevaju transparentne institucije i predvidivo poslovno okruženje. Korupcija, političko pogodovanje i neujednačena primjena pravila, prema njenoj ocjeni, predstavljaju prepreke dugoročnom ekonomskom razvoju.
Zbog toga vladavinu prava povezuje s ekonomskim interesima Sjedinjenih Američkih Država. Njena preporuka podrazumijeva da ulaganja i institucionalne reforme budu međusobno povezani dijelovi buduće politike prema regionu.
Šta slijedi za BiH?
Izvještaj New Lines Institutea predstavlja prijedlog znatno aktivnijeg američkog angažmana u Bosni i Hercegovini. Njegovi najvažniji elementi uključuju posebnog izaslanika za ustavne reforme, promjene institucionalnog odlučivanja, jačanje sigurnosne saradnje i stvaranje uslova za članstvo u NATO-u do 2035. godine.
Istovremeno, autorica upozorava na posljedice etničkih podjela, političkih blokada i stranog utjecaja na zapadnom Balkanu. Posebno naglašava potrebu da Bosna i Hercegovina razvije institucije koje mogu samostalno donositi odluke i provoditi međunarodne obaveze.
Međutim, ostaje nepoznato hoće li američka administracija prihvatiti bilo koji od predloženih koraka. Dokument nije službena odluka Washingtona, a njegovo eventualno pretvaranje u konkretnu politiku zahtijevalo bi dodatne političke i diplomatske aktivnosti.
Za Bosnu i Hercegovinu najvažnije pitanje jeste mogu li se dugogodišnji institucionalni problemi rješavati kroz reformski proces koji bi imao podršku domaćih političkih predstavnika i međunarodnih partnera. Upravo to Amanda Thorpe postavlja u središte svoje vizije budućeg američkog djelovanja na zapadnom Balkanu.
