Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo je otvorio pitanje političkog predstavljanja u Bosni i Hercegovini, poručivši da njegova stranka neće učestvovati u formiranju vlasti ukoliko dio buduće koalicije bude Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Njegova izjava izaziva posebno zanimanje jer istovremeno insistira na tome da političke predstavnike Republike Srpske trebaju određivati izborni rezultati, dok sebi ostavlja mogućnost da postavlja uslove o tome koje stranke mogu predstavljati bošnjački politički blok.
Dodik postavlja uslove
Nakon sjednice Predsjedništva SNSD-a u Banjoj Luci, Milorad Dodik predstavio je stavove stranačkog rukovodstva o formiranju vlasti na državnom nivou. Među najvažnijim porukama izdvojio je nastavak saradnje s HDZ-om BiH, ali i kategorično odbijanje mogućnosti da SNSD bude dio koalicije u kojoj učestvuje Stranka za BiH.
Dodik je naglasio da razumije potrebu političkih stranaka koje okupljaju bošnjačko biračko tijelo da postignu dogovor o zajedničkom nastupu. Međutim, jasno je stavio do znanja da takav dogovor za SNSD neće biti prihvatljiv ukoliko uključi stranku koju predvodi Semir Efendić.
– S HDZ-om nastavljamo našu veoma visoku saradnju, razumjet ćemo sve što Bošnjaci žele u smislu potrebe da konsoliduju svoju strukturu, ali ćemo poručiti jasno da nikakvo partnerstvo ne dolazi sa strukturom u kojoj će se naći Stranka za BiH – rekao je Dodik.
Ovakvom porukom predsjednik SNSD-a pokušava unaprijed odrediti granice mogućeg koalicionog sporazuma. Iako svaka politička stranka ima pravo odlučiti s kim želi sarađivati, Dodikova izjava otvara pitanje dosljednosti njegovih ranijih stavova o tome ko ima pravo predstavljati pojedine političke i nacionalne interese.
Posebno je zanimljivo što Dodik istovremeno naglašava da se drugi politički akteri ne bi trebali miješati u izbor predstavnika Republike Srpske. Kada je riječ o strankama koje dolaze iz Federacije BiH, međutim, pokazuje spremnost da njihov međusobni dogovor uslovljava vlastitim političkim zahtjevima.
SBiH kao prepreka
Dodik je Stranku za Bosnu i Hercegovinu opisao kao političku organizaciju neprijateljski raspoloženu prema Republici Srpskoj. Takva ocjena predstavlja njegov politički stav, ali nije praćena konkretnim obrazloženjem koje bi pokazalo zbog čega SNSD unaprijed isključuje svaku mogućnost saradnje.
Stranka za BiH zastupa političke pozicije koje se u značajnoj mjeri razlikuju od programa SNSD-a, posebno kada je riječ o državnim nadležnostima i ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine. Upravo te razlike mogu predstavljati prepreku eventualnoj koaliciji, ali ne mijenjaju činjenicu da stranka ima pravo učestvovati u političkim pregovorima na osnovu svojih izbornih rezultata.
Dodikova poruka posebno se odnosi na mogući dogovor između SDA, Demokratske fronte i Stranke za BiH. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović ranije je najavio razgovore o saradnji sa SBiH, koja je na izborima ostvarila značajan rast podrške.
Potpredsjednik SDA Edin Ramić također je 28. oktobra govorio o mogućim koalicionim odnosima, ističući DF i SBiH kao prirodne partnere SDA. Takav pristup pokazuje da se unutar tog političkog bloka razmatra zajednički nastup u procesu formiranja vlasti.
Međutim, Dodik je svojom izjavom unaprijed poručio da takva kombinacija neće imati podršku SNSD-a. Time je otvorio mogućnost da pregovori o državnoj vlasti budu dodatno opterećeni pitanjem prihvatljivosti pojedinih stranaka.
Dvostruki politički kriteriji
Najveća protivrječnost Dodikovog nastupa proizlazi iz njegovog dugogodišnjeg insistiranja na tome da se mora poštovati izborna volja građana Republike Srpske. SNSD često ističe da politički predstavnici iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine ne trebaju odlučivati o tome ko će predstavljati ovaj entitet u državnim institucijama.
Istovremeno, Dodik sada nastoji utjecati na sastav političkog bloka s kojim bi eventualno formirao vlast. Njegovo odbijanje Stranke za BiH pokazuje da princip nemiješanja u izbor političkih predstavnika drugih stranaka ne primjenjuje jednako u svim okolnostima.
Ipak, važno je razlikovati dvije stvari. Jedno je pravo političkih stranaka da samostalno odlučuju o svojim predstavnicima, a drugo pravo potencijalnih koalicionih partnera da odbiju saradnju s određenom političkom opcijom.
SNSD, kao i svaka druga stranka, može odlučiti da ne učestvuje u koaliciji sa SBiH. Međutim, takva odluka ne daje mu pravo da određuje ko će predstavljati Bošnjake niti može poništiti izbornu podršku koju je druga stranka dobila.
Upravo se na toj razlici zasniva kritika Dodikovog političkog pristupa. On insistira na poštovanju izborne volje kada govori o položaju SNSD-a, ali istovremeno pokušava uslovljavati sastav drugih političkih grupacija.
Bosna i Hercegovina, pritom, nema ustavni sistem prema kojem isključivo jedna stranka predstavlja svaki konstitutivni narod. Parlamentarni sastav i formiranje vlasti rezultat su izbora, ustavnih procedura i političkih dogovora, a ne unaprijed utvrđenog prava pojedinih stranaka da određuju predstavnike cijelih naroda.
Dodatni zahtjevi SNSD-a
Odbijanje saradnje sa Strankom za BiH nije jedini uslov koji je Dodik postavio za formiranje državne vlasti. Predsjednik SNSD-a ponovio je i zahtjeve koji se odnose na reformu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i odluke visokih predstavnika.
Prema njegovom stavu, reforma Ustavnog suda trebala bi biti provedena prije formiranja novog saziva Vijeća ministara. SNSD također traži poništavanje odluka visokih predstavnika koje nisu potvrđene u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Takvi zahtjevi otvaraju znatno složenija pitanja od uobičajenih pregovora o raspodjeli ministarskih funkcija. Sastav Ustavnog suda uređen je Ustavom BiH, dok se položaj visokog predstavnika zasniva na međunarodnom okviru uspostavljenom Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Zbog toga eventualne promjene zahtijevaju odgovarajuće pravne i institucionalne procedure. Politički dogovor o formiranju Vijeća ministara sam po sebi ne može zamijeniti postupke potrebne za izmjene ustavnog uređenja.
Dodikovo povezivanje tih pitanja s formiranjem vlasti moglo bi dodatno otežati pregovore. Potencijalni koalicioni partneri morali bi se izjasniti ne samo o zajedničkom političkom programu nego i o zahtjevima koji se odnose na temeljne državne institucije.
Priča o američkom vetu
Dodikova poruka o neprihvatljivosti Stranke za BiH pojavila se nakon medijskih tvrdnji da se njenom ulasku u vlast navodno protive i Sjedinjene Američke Države. Pojedini mediji bliski HDZ-u BiH objavili su 24. oktobra informacije prema kojima su američke diplomate izrazile nezadovoljstvo mogućnošću da SBiH bude dio buduće vlasti.
Prema tim navodima, predstavnici američke diplomatije navodno su Bakiru Izetbegoviću dali do znanja da ne bi podržali uključivanje SBiH u Vladu Federacije BiH i Vijeće ministara. Kao izvor informacija spominjani su neimenovani diplomatski krugovi povezani s Ambasadom SAD-a.
Međutim, za takve tvrdnje nije ponuđena zvanična potvrda američke administracije. Ambasada SAD-a nije javno saopćila da postoji bilo kakav veto na učešće Stranke za BiH u budućoj vlasti.
Zbog toga je važno razlikovati nepotvrđene medijske informacije od službenih diplomatskih stavova. Bez jasne izjave nadležnih američkih predstavnika ne može se zaključiti da Washington zaista zahtijeva isključivanje određene političke stranke iz koalicionih pregovora.
Dodatnu pažnju izaziva činjenica da su se ove tvrdnje pojavile u vrijeme intenzivnih razgovora o mogućim političkim partnerstvima. U takvim okolnostima informacije o navodnoj podršci ili protivljenju međunarodnih aktera mogu imati značajan utjecaj na javnu percepciju pregovora.
Južna interkonekcija
Kao mogući razlog navodnog američkog protivljenja Stranci za BiH spominje se njen odnos prema projektu Južne plinske interkonekcije. Riječ je o infrastrukturnom projektu koji ima značaj za energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine i diversifikaciju pravaca snabdijevanja prirodnim plinom.
Izmjene zakona koje se odnose na ovaj projekat usvojila su oba doma Parlamenta Federacije BiH u aprilu. Tim izmjenama američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy određena je za nosioca projekta.
Stranka za BiH bila je jedina stranka u Federalnom parlamentu koja nije podržala predložene izmjene. Njeni predstavnici iznosili su primjedbe na hitnu zakonodavnu proceduru, način dodjele posla i promjenu uloge kompanije BH-Gas.
Posebno su problematizovali činjenicu da BH-Gas više nije predviđen kao glavni nosilac projekta. Kritike su se odnosile i na transparentnost postupka kojim je određena kompanija zadužena za realizaciju infrastrukturnog poduhvata.
Takvi stavovi mogu biti predmet političkih neslaganja, ali sami po sebi ne predstavljaju dokaz da američka administracija zahtijeva isključivanje SBiH iz vlasti. Za potvrdu takve tvrdnje bila bi potrebna zvanična diplomatska izjava ili drugi vjerodostojni dokazi.
Kontakti sa američkim diplomatama
Dodatnu neizvjesnost u vezi s navodnim američkim protivljenjem stvaraju informacije o sastancima američkih diplomatskih predstavnika s rukovodstvom političkih stranaka u Bosni i Hercegovini.
Nakon sastanka Bakira Izetbegovića s otpravnikom poslova Ambasade SAD-a Johnom Ginkelom, SDA je objavila saopćenje u kojem su kao teme navedeni izborni rezultati, formiranje vlasti i američke investicije. U tom saopćenju nije bilo riječi o zahtjevu za isključivanje Stranke za BiH iz buduće koalicije.
Nije spomenuta ni Južna plinska interkonekcija kao prepreka mogućoj saradnji SDA i SBiH. Takav sadržaj saopćenja ne potvrđuje medijske navode o američkom vetu, iako sam po sebi ne omogućava potpun uvid u sve detalje diplomatskog razgovora.
Posebno je zanimljivo što se Ginkel sastao i s predsjednikom Stranke za BiH Semirom Efendićem. Tokom tog susreta čestitao mu je na izbornom rezultatu, a razgovarano je o ekonomskim odnosima i bilateralnoj saradnji.
Taj sastanak ne dokazuje da američka administracija podržava učešće SBiH u vlasti. Međutim, pokazuje da postoje diplomatski kontakti s rukovodstvom stranke, uprkos nepotvrđenim tvrdnjama o njenoj navodnoj neprihvatljivosti.
Zbog toga priču o američkom vetu treba posmatrati s oprezom. Dostupne informacije ne omogućavaju pouzdan zaključak da je Washington zauzeo zvaničan stav protiv učešća Stranke za BiH u budućoj izvršnoj vlasti.
Ko odlučuje o vlasti?
Dodikova izjava otvara šire pitanje odnosa između izbornih rezultata i političkih pregovora u Bosni i Hercegovini. Stranke koje osvoje parlamentarne mandate imaju pravo učestvovati u razgovorima o formiranju vlasti, ali nijedna od njih nema automatski garantovano mjesto u izvršnim institucijama.
Koalicije nastaju dogovorom političkih subjekata koji mogu osigurati potrebnu parlamentarnu podršku. U tom procesu stranke mogu prihvatati ili odbijati potencijalne partnere, ali takve odluke ne predstavljaju pravo da se određuje politička volja cijelog naroda.
Dodikovo protivljenje Stranci za BiH zato je legitimno kao odluka SNSD-a o vlastitom koalicionom učešću. Međutim, ono postaje politički protivrječno kada se poveže s njegovim insistiranjem da drugi ne trebaju utjecati na izbor predstavnika Republike Srpske.
Sličan princip vrijedi i za odnose među strankama koje imaju podršku hrvatskog ili bošnjačkog biračkog tijela. Nijedna politička organizacija ne može sama sebi dodijeliti isključivo pravo predstavljanja jednog konstitutivnog naroda.
Ustavni sistem Bosne i Hercegovine podrazumijeva složene mehanizme predstavljanja, uključujući entitetske i nacionalne elemente, ali i demokratsko pravo građana da biraju između različitih političkih opcija.
Zbog toga konačan sastav vlasti mora proizaći iz zakonom propisanih procedura i političkih dogovora. Pojedinačne izjave stranačkih lidera mogu utjecati na pregovore, ali ne mogu zamijeniti izborne rezultate niti institucionalni postupak imenovanja.
Pregovori pod pritiskom
Najava SNSD-a da neće sarađivati sa Strankom za BiH predstavlja dodatnu prepreku mogućem dogovoru o državnoj vlasti. Istovremeno, zahtjevi za reformu Ustavnog suda i poništavanje odluka visokih predstavnika dodatno proširuju listu spornih pitanja.
SDA, DF i SBiH imaju mogućnost nastaviti razgovore o zajedničkom nastupu, ali će njihov eventualni dogovor morati biti usklađen sa stvarnim odnosima snaga u parlamentima. S druge strane, SNSD može odbiti određene koalicione kombinacije, uz političke posljedice koje takva odluka može proizvesti.
Posebno ostaje otvoreno pitanje hoće li se u pregovorima koristiti nepotvrđene tvrdnje o stavovima međunarodnih partnera. Navodi o američkom protivljenju SBiH zasad nisu dobili službenu potvrdu, zbog čega ih nije opravdano predstavljati kao utvrđenu činjenicu.
Dodikova poruka pokazuje da se borba za sastav buduće vlasti ne vodi samo kroz parlamentarnu matematiku nego i kroz pokušaje političkog uslovljavanja. Upravo zbog toga pitanje ko ima pravo odlučivati o koalicionim partnerima postaje jedno od ključnih u predstojećim razgovorima.
Za sada je jasno da SNSD odbija saradnju sa Strankom za BiH, dok SDA razmatra upravo takvo partnerstvo. Konačan ishod zavisit će od spremnosti političkih stranaka da postignu dogovor koji može dobiti potrebnu institucionalnu podršku, bez obzira na jednostrane zahtjeve pojedinih lidera.
