Višemilionski posao nabavke bjeloruskih traktora u Republici Srpskoj otvorio je ozbiljna pitanja o trošenju javnog novca, izboru dobavljača i poslovanju s kompanijom koja se nalazi pod međunarodnim sankcijama. Istraživanje je pokazalo da je iz entitetskog budžeta izdvojeno šest miliona eura za program nastao nakon dogovora Milorada Dodika i Aleksandra Lukašenka, dok su poljoprivrednici za kupovinu mehanizacije izdvojili dodatne milione.
Milioni za traktore
Vlasti Republike Srpske tokom 2024. i 2026. godine finansirale su nabavku traktora bjeloruskog proizvođača Minsk Tractor Works, poznatog po brendu Belarus. Za subvencije je izdvojeno približno šest miliona eura, dok su sami kupci učestvovali s još oko četiri miliona.
Ukupna vrijednost programa tako je premašila deset miliona eura, a posebno je zanimljivo što je podrška bila namijenjena isključivo traktorima jednog proizvođača. Drugi brendovi nisu mogli učestvovati pod istim uslovima, iako se na tržištu nalazi veliki broj proizvođača poljoprivredne mehanizacije.
Prema dostupnoj dokumentaciji, tokom dvije godine isporučeno je ukupno 245 traktora. Program je predstavljen kao podrška razvoju poljoprivrede i mladim porodicama koje žele ostati na selu.
Međutim, način izbora proizvođača i distributera otvorio je pitanje da li su javna sredstva korištena uz dovoljno konkurencije i transparentnosti.
Dogovor sa Lukašenkom
Početak ovog posla povezuje se sa susretom Milorada Dodika i bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka u Minsku početkom februara 2024. godine. Nakon njihovih razgovora uslijedili su konkretni koraci prema uspostavljanju programa nabavke poljoprivredne mehanizacije.
U maju iste godine potpisan je memorandum o saradnji između Republike Srpske i Bjelorusije u oblasti poljoprivrede. Tada je najavljeno formiranje fonda vrijednog pet miliona eura, koji bi omogućio nabavku traktora za domaće poljoprivrednike.
Tadašnji ministar poljoprivrede Republike Srpske Savo Minić jasno je povezao potpisivanje memoranduma s ranijim susretom dvojice političkih lidera.
– Ovo je realizacija dogovora Dodika i Lukašenka – izjavio je Minić.
Prema objavljenim podacima, tokom 2024. godine izdvojeno je približno četiri miliona eura, dok je 2026. isplaćeno još oko dva miliona. Sredstva su osiguravana kroz poseban program podrške poljoprivrednim gazdinstvima.
Kompanija pod sankcijama
Najveću pažnju izaziva činjenica da traktore proizvodi bjeloruska državna kompanija Minsk Tractor Works, koja se nalazi pod sankcijama nekoliko država, uključujući Kanadu, Poljsku i Ukrajinu.
Restriktivne mjere povezane su s odnosom kompanije prema bjeloruskom državnom sektoru i režimu Aleksandra Lukašenka. Sankcije Bjelorusiji uvedene su nakon predsjedničkih izbora 2020. godine i represije nad demonstrantima, a kasnije su dodatno proširene zbog podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Bosna i Hercegovina formalno se usklađivala s evropskim sankcijama, ali je njihovo provođenje nailazilo na političke prepreke. Posebno je sporno protivljenje predstavnika SNSD-a u državnim institucijama pojedinim restriktivnim mjerama.
Važno je naglasiti da sankcije nisu automatski iste u svim državama niti svaka poslovna transakcija s određenom kompanijom nužno predstavlja kršenje zakona. Ipak, nabavka proizvoda sankcionisanog proizvođača javnim novcem otvara pitanja političke odgovornosti i usklađenosti s međunarodnim obavezama.
Jedan proizvođač, jedan dobavljač
Posebno pitanje odnosi se na odluku da program subvencija bude ograničen na traktore Belarus. Uobičajeni programi poljoprivrednih podsticaja često se zasnivaju na vrijednosti ulaganja, tehničkim karakteristikama ili potrebama korisnika, bez unaprijed određenog proizvođača.
U ovom slučaju nije javno predstavljena analiza koja bi objasnila zbog čega su izabrani isključivo traktori bjeloruske kompanije. Također nije jasno zašto drugi proizvođači nisu dobili mogućnost učešća.
U dokumentaciji se navodi da su sporazumi o poslovno-tehničkoj saradnji zaključeni s tri kompanije. Među njima su Agro-Simeks iz Bijeljine, CL Dominator iz Šamca i Sinpeks B iz Bijeljine.
Međutim, prema rezultatima istraživanja, svih 245 traktora isporučeno je preko kompanije Agro-Simeks. Vlasnici drugih firmi potvrdili su da nisu učestvovali u ovogodišnjoj distribuciji, dok je jedan od njih naveo da je takvu odluku donio dobavljač iz Novog Sada.
Vlasnik Agro-Simeksa Jovo Simić odbacio je mogućnost političkog pogodovanja.
– Nemam vam ja veze sa politikom. Ja sam uvozio i uvozit ću ove traktore s programom i bez programa podsticaja naše vlade – izjavio je Simić.
Veza s počasnim konzulom
Traktori su u Bosnu i Hercegovinu stizali preko kompanije Agropanonka iz Novog Sada. Osnivač te firme Dragoljub Švonja istovremeno je počasni konzul Bjelorusije u Srbiji, što ovom poslovnom aranžmanu daje dodatnu diplomatsku dimenziju.
Švonja je prisustvovao potpisivanju memoranduma između Republike Srpske i Bjelorusije u maju 2024. godine. Također je 3. juna 2025. zajedno s tadašnjim ministrom Savom Minićem boravio u Minsku, gdje su posjetili fabriku traktora.
U martu 2025. godine Aleksandar Lukašenko odlikovao ga je Ordenom časti za doprinos saradnji Bjelorusije i Srbije. Švonja je povezan i sa zajedničkom fabrikom Belarus-Agropanonka, osnovanom u saradnji s bjeloruskim proizvođačem.
Ove činjenice potvrđuju dugogodišnje poslovne i institucionalne veze između kompanije iz Srbije i bjeloruskog proizvođača. Međutim, samo postojanje takvih veza ne predstavlja dokaz nezakonitog poslovanja.
Bez klasičnog tendera
Program je realizovan kroz subvencije poljoprivrednicima, a ne direktnu kupovinu traktora za institucije Republike Srpske. Zbog takvog modela nije provedena klasična procedura javne nabavke u kojoj bi se različiti proizvođači nadmetali za posao.
Korisnici su kupovali traktore od ovlaštenog distributera, dok je entitetska vlast pokrivala značajan dio cijene. Takav model može biti zakonski dopušten, ali pitanje transparentnosti ostaje posebno važno kada se radi o višemilionskim budžetskim izdvajanjima.
Rajko Kecan iz udruženja Tender upozorio je na slabosti sistema javnih nabavki i nedovoljnu odgovornost za nepravilnosti.
– Zakon je legalizovao korupciju bez odgovornosti. Mi se žalimo, oni u nekim slučajevima natjeraju tu instituciju da poništi odluku, ali niko ne odgovara – kazao je Kecan.
Prema njegovom mišljenju, slučajevi koji izazivaju sumnju u zakonitost postupanja institucija trebali bi biti predmet provjera nadležnih kontrolnih i istražnih organa.
Pitanja bez odgovora
Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske i Bjelorusije nisu odgovorila na pitanja zbog čega je odabran upravo ovaj proizvođač i zašto je program ograničen na njegove traktore.
Bez takvog objašnjenja ostaje nepoznato jesu li prije donošenja odluke razmatrane cijene konkurentskih proizvođača, tehničke karakteristike mehanizacije i dugoročni troškovi održavanja.
Istovremeno, poljoprivrednici koji su dobili subvencije ističu da im je finansijska podrška omogućila nabavku potrebne opreme. To pokazuje da program ima i konkretnu korist za korisnike, nezavisno od pitanja koja se odnose na njegovu organizaciju.
Ipak, ostaje pitanje da li je isti ili veći broj poljoprivrednika mogao dobiti podršku kroz otvoreniji model subvencioniranja.
Sporna međunarodna saradnja
Podaci o trgovinskoj razmjeni pokazuju da je uvoz iz Bjelorusije značajno porastao tokom godine u kojoj su subvencije bile aktivne. Vrijednost uvezenih vozila i dijelova dostigla je približno 2,83 miliona eura, dok je 2025. godine, bez ovog programa, iznosila oko 12.000 eura.
Takve razlike pokazuju koliko su budžetske subvencije utjecale na obim poslovanja s bjeloruskim proizvođačem. Istovremeno otvaraju pitanje dugoročne održivosti saradnje koja u velikoj mjeri zavisi od javnih podsticaja.
Evropska komisija upozoravala je na poteškoće u provođenju sankcija protiv Rusije i Bjelorusije u Bosni i Hercegovini. Nabavka bjeloruske mehanizacije zato se uklapa u širu raspravu o odnosu entitetskih vlasti prema evropskoj vanjskoj politici.
Za sada nema potvrde da su nadležni organi utvrdili nezakonitost ovog programa. Međutim, šest miliona eura javnih subvencija, ograničavanje izbora na jednog proizvođača i poslovne veze s kompanijom pod sankcijama predstavljaju pitanja koja zahtijevaju jasno obrazloženje nadležnih institucija.
