Izborni poraz Aleksandra Vučića u Srbiji mogao bi imati dalekosežnije posljedice po političku stabilnost Bosne i Hercegovine nego upozorenja sadržana u najnovijem izvještaju OHR-a pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija. Takvu ocjenu iznio je diplomata i profesor Emir Hadžikadunić, koji smatra da promjene u Beogradu mijenjaju političke okolnosti za Milorada Dodika, dok se istovremeno smanjuju očekivanja od budućeg djelovanja visokog predstavnika.
Ograničen utjecaj OHR-a
Govoreći o raspravi u Vijeću sigurnosti UN-a, Hadžikadunić je ocijenio da izvještaji visokog predstavnika imaju ograničen praktični utjecaj na političke prilike u Bosni i Hercegovini. Iako dokumenti upozoravaju na institucionalne blokade, neprovođenje odluka Ustavnog suda i opasnost od faktičkog razdvajanja države, on smatra da međunarodna pažnja prema tim problemima brzo slabi.
Prema njegovom mišljenju, sama rasprava u Vijeću sigurnosti ne može proizvesti značajnije promjene ukoliko iza nje ne slijede konkretne političke ili institucionalne odluke. Bosna i Hercegovina, kako je objasnio, nije među temama koje trajno zauzimaju centralno mjesto u međunarodnim odnosima.
– Da budemo surovo realni, ne znači previše. Već sutradan ili za nekoliko dana u Vijeću sigurnosti će biti neka druga tema. Bosna i Hercegovina će se zaboraviti – rekao je Hadžikadunić.
Njegova ocjena ne znači da su upozorenja iz izvještaja nevažna, nego da njihov stvarni utjecaj zavisi od spremnosti međunarodnih aktera da preduzmu konkretne korake. Zbog toga Hadžikadunić veću pažnju posvećuje odlukama koje neposredno utječu na sigurnosne prilike u zemlji.
EUFOR važniji od izvještaja
Za razliku od političkih rasprava o stanju u Bosni i Hercegovini, produženje mandata misije EUFOR Althea Hadžikadunić smatra odlukom s neposrednim sigurnosnim značajem. Međunarodno vojno prisustvo, prema njegovoj procjeni, predstavlja važan faktor odvraćanja od poteza koji bi mogli ugroziti stabilnost.
Odluka Vijeća sigurnosti o nastavku mandata EUFOR-a potvrđuje međunarodnu podršku očuvanju sigurnog okruženja u Bosni i Hercegovini. Hadžikadunić smatra da upravo takve odluke imaju konkretnije posljedice od diplomatskih upozorenja koja nisu praćena odgovarajućim mjerama.
Posebno je ukazao na značaj međunarodnih kontakata koje je ostvario član Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Među sagovornicima s kojima je Bećirović razgovarao bili su predstavnici Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Velike Britanije, Evropske unije i Kine.
Hadžikadunić je izdvojio nastup kineskog predstavnika u Vijeću sigurnosti, koji je naglasio podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Prema njegovoj ocjeni, takve poruke imaju značaj u okolnostima različitih geopolitičkih interesa velikih sila.
Razgovori sa svim silama
Hadžikadunić smatra da Bosna i Hercegovina mora nastaviti težiti članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji, ali da ti strateški ciljevi ne bi trebali isključivati diplomatsku komunikaciju s drugim važnim međunarodnim akterima. Posebno je naglasio potrebu održavanja odnosa s Rusijom i Kinom.
Prema njegovom mišljenju, vanjska politika Bosne i Hercegovine ne smije biti ograničena na odnose koje pojedini domaći političari razvijaju s određenim državama. Institucije BiH trebale bi samostalno graditi međunarodnu saradnju i zastupati državne interese.
– Ne treba prepustiti Miloradu Dodiku nikakav monopol nad odnosima Bosne i Hercegovine, uključujući i Rusku Federaciju, a pogotovo Kinu – poručio je Hadžikadunić.
Ovakvim stavom ukazao je na potrebu aktivnijeg diplomatskog djelovanja državnih institucija. Smatra da različiti međunarodni odnosi ne moraju biti prepreka ostvarivanju strateških ciljeva ukoliko se vode u skladu s interesima Bosne i Hercegovine.
Pozitivno je ocijenio i angažman stalnog predstavnika BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatka Lagumdžije. Hadžikadunić smatra da njegovo političko i diplomatsko iskustvo doprinosi predstavljanju državnih interesa u međunarodnim institucijama.
OHR pred zatvaranjem
Jedna od najznačajnijih ocjena Hadžikadunića odnosi se na budućnost Ureda visokog predstavnika. On smatra da međunarodni intervencionistički pristup, koji je imao važnu ulogu u izgradnji institucija Bosne i Hercegovine nakon rata, više ne funkcioniše na način karakterističan za raniji period.
Podsjetio je da su međunarodne intervencije krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih godina omogućile uspostavljanje važnih državnih institucija. Međutim, prema njegovoj procjeni, političke okolnosti i odnosi među velikim silama značajno su se promijenili.
– U tom smislu ne očekujem previše od OHR-a. On je na nekim izlaznim vratima – kazao je.
Hadžikadunić je podsjetio i na ranije rasprave o mogućem nasljedniku Christiana Schmidta. Naveo je da je razmatrao mogućnost da međunarodni akteri prešutno prihvate situaciju u kojoj novi visoki predstavnik uopće ne bi bio imenovan.
Takva mogućnost, prema njegovom tumačenju, uklapa se u poruke zapadnih diplomata koji sve češće naglašavaju potrebu da domaći politički predstavnici preuzmu odgovornost za budućnost zemlje. Ipak, njegova procjena ne predstavlja zvaničnu odluku o zatvaranju OHR-a niti potvrdu da će se to zaista dogoditi.
Promjene nakon Vučića
Govoreći o političkoj situaciji u Srbiji, Hadžikadunić je izrazio umjeren optimizam da bi promjena vlasti mogla doprinijeti poboljšanju odnosa sa susjednim državama. Posebno je izdvojio mogućnost uspostavljanja neposrednije institucionalne komunikacije između Beograda i Sarajeva.
Prema njegovoj ocjeni, dosadašnje odnose Srbije i Bosne i Hercegovine često je obilježavala saradnja između političkih rukovodstava Beograda i Banje Luke, pri čemu su državne institucije BiH bile zaobilažene. Smatra da bi drugačiji pristup nove vlasti u Srbiji mogao otvoriti prostor za ravnopravniju međudržavnu komunikaciju.
– Malo više komunikacije između Beograda i Sarajeva, a možda malo manje te neke paralelne paradiplomatije Beograda i Banje Luke – rekao je Hadžikadunić.
Njegova očekivanja zasnivaju se na mogućnosti da novo rukovodstvo Srbije drugačije postavi odnose prema Bosni i Hercegovini. Ipak, upozorio je da promjena vlasti ne znači automatski i promjenu svih dugoročnih državnih politika.
Posebno je naglasio da je dosadašnje balansiranje Srbije između Zapada, Rusije i Kine rezultat šireg političkog kontinuiteta. Zbog toga bi novim vlastima moglo biti teško da u kratkom periodu značajnije promijene vanjskopolitički pristup.
Vučić ostaje politički faktor
Uprkos izbornom porazu Aleksandra Vučića, Hadžikadunić smatra da njegov politički utjecaj ne treba potcjenjivati. Podsjetio je na dugogodišnje iskustvo bivšeg predsjednika Srbije, stabilnu biračku podršku i značajan broj lojalnih parlamentarnih predstavnika.
Prema njegovim navodima, Vučić raspolaže biračkim tijelom od približno 1,7 miliona glasača i podrškom više od stotinu poslanika. Istovremeno je ukazao na ideološku raznolikost Studentske liste, koja nema jednog političkog lidera.
Hadžikadunić je iznio procjenu da bi Vučić mogao pokušati politički povratak ukoliko zadrži utjecaj tokom 2027. godine, posebno u slučaju nezadovoljstva građana rezultatima nove vlasti. Takvu mogućnost predstavio je kao politički rizik koji novo rukovodstvo Srbije treba imati u vidu.
– Građani očekuju rezultate. Oni su glasali za njih da se desi promjena – naglasio je Hadžikadunić.
Zbog toga smatra da je važno da tranzicija vlasti bude efikasna i da novo rukovodstvo što prije pokaže konkretne rezultate. Prema njegovoj ocjeni, političke promjene moraju biti praćene mjerljivim pomacima kako bi se odgovorilo na očekivanja birača.
Programska vlast u BiH
Hadžikadunić se osvrnuo i na proces formiranja nove vlasti u Bosni i Hercegovini, upozoravajući da koalicioni pregovori ne bi trebali biti zasnovani isključivo na raspodjeli funkcija. Smatra da bi političke stranke prije postizanja dogovora morale definisati konkretne programske prioritete.
Kao dva važna pitanja izdvojio je usvajanje zakona kojim bi se uredio rad Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i izradu nove strategije vanjske politike. Podsjetio je da je prethodna strategija obuhvatala period od 2018. do 2023. godine.
Prema njegovom mišljenju, vanjska politika mora imati jasno definisane ciljeve i institucionalni okvir. Bez takvih dokumenata otežano je dugoročno planiranje diplomatskih aktivnosti i usklađivanje djelovanja različitih državnih predstavnika.
– Ja bih radije sačekao novu vladu. Neka to potraje nekoliko mjeseci, ali da to bude sadržajna programska vlada – poručio je.
Hadžikadunić smatra da bi kvalitetan programski dogovor bio korisniji od brzog formiranja vlasti bez jasnih zajedničkih ciljeva. Njegova poruka odnosi se na potrebu da buduća parlamentarna većina unaprijed utvrdi obaveze i prioritete koje namjerava provoditi.
Izborna izlaznost
Govoreći o izbornom procesu u Bosni i Hercegovini, Hadžikadunić je komentarisao i relativno nisku izlaznost birača. Prema podacima koje je naveo, na izborima je učestvovalo približno 42 do 43 posto registrovanih birača.
Smatra da se takav podatak ne može pravilno tumačiti bez uzimanja u obzir velikog broja građana koji žive izvan Bosne i Hercegovine. Dio tih osoba i dalje je obuhvaćen biračkom evidencijom, što utječe na prikaz ukupne izlaznosti.
Prema njegovom mišljenju, za ozbiljniju analizu političkog učešća potrebno je razlikovati broj registrovanih birača od broja građana koji stvarno borave u zemlji. Takav pristup mogao bi omogućiti preciznije razumijevanje izbornog ponašanja stanovništva.
Ipak, pitanje izlaznosti ostaje povezano i s povjerenjem građana u političke institucije. Zbog toga Hadžikadunić naglašava značaj konkretnih rezultata buduće vlasti, umjesto oslanjanja isključivo na izborne i koalicione kalkulacije.
Državna imovina i sigurnost
Posebno upozorenje Hadžikadunić je uputio kada je riječ o neriješenom pitanju državne imovine. Smatra da se ovaj problem ne može posmatrati isključivo kroz unutrašnje političke odnose jer može imati i šire geopolitičke posljedice.
Kao hipotetički primjer naveo je mogućnost realizacije strane investicije na zemljištu koje nije pod odgovarajućom državnom kontrolom. Takav projekat, prema njegovom objašnjenju, mogao bi imati i sigurnosnu dimenziju ukoliko bi se odnosio na objekte poput vojne baze.
Ovim primjerom nije tvrdio da se takav projekat zaista priprema, nego je upozorio na potencijalne posljedice neuređenih vlasničkih i institucionalnih odnosa. Prema njegovom mišljenju, jasna zakonska regulativa omogućila bi sigurnije upravljanje imovinom i smanjila prostor za političke sporove.
Istovremeno je naglasio razvojni značaj rješavanja ovog pitanja. Uređeni imovinskopravni odnosi mogli bi olakšati privlačenje investicija i provođenje projekata na općinskom, kantonalnom, entitetskom i državnom nivou.
Washington ima druge prioritete
Hadžikadunić smatra da Bosna i Hercegovina nema visoko mjesto među vanjskopolitičkim prioritetima Sjedinjenih Američkih Država. Kao jedan od pokazatelja takvog položaja naveo je nivo američkih zvaničnika s kojima se najčešće sastaju predstavnici Bosne i Hercegovine.
Govoreći o američkoj politici, osvrnuo se i na rezultate administracije Donalda Trumpa. Kritički je komentarisao neriješeni rat u Ukrajini i nastavak kriza na Bliskom istoku, smatrajući da ti problemi predstavljaju značajne izazove za američku vanjsku politiku.
Posebnu pažnju posvetio je i političkim prilikama u Izraelu. Naveo je da Benjamin Netanyahu zadržava značajnu podršku, dok je rezultat arapskih stranaka, koje su osvojile 19 mandata, ocijenio historijski važnim za moguće odnose u parlamentu.
Hadžikadunić je pritom ukazao i na razliku između biračkih prava arapskih državljana Izraela i položaja Palestinaca na okupiranim teritorijama. Ova pitanja spomenuo je u širem kontekstu međunarodnih odnosa i političkih promjena koje mogu utjecati na globalnu stabilnost.
Geopolitički rizici
Na kraju razgovora Hadžikadunić je izdvojio nekoliko međunarodnih okolnosti koje bi mogle negativno utjecati na sigurnost Bosne i Hercegovine. Među njima su pogoršanje odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i evropskih saveznika, jačanje evropskih desničarskih političkih pokreta i eventualni nepovoljan ishod rata u Ukrajini.
Prema njegovoj procjeni, takvi događaji mogli bi promijeniti međunarodno okruženje u kojem Bosna i Hercegovina nastoji očuvati političku stabilnost. Posebno je naglasio značaj odnosa unutar NATO-a i nastavka međunarodnog sigurnosnog prisustva.
S druge strane, Hadžikadunić smatra da postoje i okolnosti koje doprinose stabilnosti zemlje. Među njima je izdvojio izborni poraz Aleksandra Vučića, otpornost Ukrajine, aktivnosti NATO-a i nastavak mandata međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini.
Njegova analiza pokazuje da sigurnost Bosne i Hercegovine posmatra kao pitanje koje zavisi i od unutrašnjih političkih odnosa i od širih međunarodnih kretanja. Zbog toga upozorava da se dugoročna stabilnost ne može osigurati isključivo diplomatskim izvještajima i povremenim međunarodnim raspravama.
Dodikove secesionističke namjere
Najdirektniju ocjenu Hadžikadunić je iznio govoreći o utjecaju političkih promjena u Srbiji na Milorada Dodika. Prema njegovom mišljenju, izborni poraz Aleksandra Vučića predstavlja značajniju prepreku Dodikovim secesionističkim planovima nego upozorenja međunarodnih institucija.
Hadžikadunić smatra da promjena političkih odnosa u Beogradu može utjecati na mogućnosti djelovanja rukovodstva Republike Srpske. Njegova procjena zasniva se na značaju političke podrške koju je Dodik imao u odnosima s dosadašnjom vlašću Srbije.
– Njegove secesionističke namjere ne odgađa nikakav izvještaj OHR-a. Njegove secesionističke namjere odgađa poraz Aleksandra Vučića – rekao je Hadžikadunić.
Ovom izjavom naglasio je da konkretne promjene političkih okolnosti mogu imati veći utjecaj od međunarodnih upozorenja koja nisu praćena neposrednim mjerama. Ipak, riječ je o njegovoj političkoj procjeni, a ne o potvrdi da su određeni secesionistički planovi formalno odgođeni.
Odgovornost domaćih političara
Hadžikadunić je zaključio da budućnost Bosne i Hercegovine ne može zavisiti samo od odluka međunarodnih institucija i političkih promjena u susjednim državama. Smatra da domaći politički predstavnici moraju pokazati veću spremnost za programske dogovore i preuzimanje odgovornosti.
Prema njegovom mišljenju, slabljenje intervencionističke uloge OHR-a dodatno povećava značaj funkcionalnih domaćih institucija. Zbog toga insistira na jasnoj vanjskopolitičkoj strategiji, zakonodavnim reformama i rješavanju pitanja državne imovine.
Istovremeno upozorava da političke promjene u Srbiji predstavljaju važnu okolnost, ali ne i automatsko rješenje problema Bosne i Hercegovine. Njihov stvarni utjecaj zavisit će od buduće politike Beograda i sposobnosti domaćih aktera da uspostave stabilnije institucionalne odnose.
Hadžikadunićeva osnovna poruka jeste da se politička stabilnost Bosne i Hercegovine sve manje može oslanjati na očekivanja od međunarodnih intervencija. Umjesto toga, smatra da će presudnu ulogu imati konkretni politički dogovori, sigurnosni mehanizmi i promjene regionalnih odnosa, među kojima posebno izdvaja poraz Aleksandra Vučića.
