Da li se američka politika prema Zapadnom Balkanu nalazi pred najvećom promjenom u posljednjih nekoliko decenija? Nova analiza vanjskopolitičkog pristupa Washingtona sugeriše da fokus više nije na demokratizaciji i političkim reformama, već na stabilnosti, energetskoj sigurnosti i geopolitičkim interesima.
U analizi objavljenoj za Atlas Institute for International Affairs, politički analitičar Ama Lotlana ocjenjuje da najnoviji izvještaj američkog State Departmenta pokazuje značajnu promjenu u načinu na koji Sjedinjene Američke Države posmatraju Zapadni Balkan. Prema njegovom mišljenju, riječ je o jednom od najjasnijih pokazatelja nove regionalne strategije tokom drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa.
Promjena prioriteta
Iako dokument formalno potvrđuje podršku suverenitetu Bosne i Hercegovine, normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, saradnji s NATO-om te suzbijanju ruskog i kineskog utjecaja, Lotlana smatra da je došlo do značajnog zaokreta u samom pristupu.
– Politički značaj izvještaja leži u promijenjenom redoslijedu ovih ciljeva i u načinu na koji Washington sada, čini se, regiju manje razumije kao postratni projekat demokratizacije, a više kao stratešku zonu infrastrukture, energije, trgovine, provođenja zakona protiv organizovanog kriminala i nadmetanja velikih sila – navodi Lotlana.
Prema njegovoj ocjeni, Zapadni Balkan se više ne posmatra prvenstveno kroz prizmu izgradnje demokratskih institucija, već kao prostor važan za sigurnost, ekonomiju i strateško pozicioniranje Sjedinjenih Američkih Država.
Kraj jedne ere
Posebnu pažnju privukla je formulacija iz izvještaja prema kojoj je „era izgradnje država predvođena SAD-om završena“.
Lotlana smatra da ta poruka predstavlja mnogo više od pukog odmaka od politika koje su obilježile devedesete godine i prve decenije ovog stoljeća.
– Umjesto spašavanja, rekonstrukcije i međunarodnog nadzora, izvještaj predstavlja pristup zasnovan na stabilnosti i ‘obostrano korisnim partnerstvima’, sugerišući da je politika Washingtona prema Balkanu sve više određena strateškom korisnošću regionalnih aktera, a ne dugoročnom transformacijom njihovih političkih sistema – piše autor.
Drugim riječima, prema ovoj analizi, američka administracija sve manje insistira na dubokim političkim reformama, a sve više na saradnji koja može donijeti konkretne geopolitičke i sigurnosne koristi.
Bosna i Hercegovina u fokusu
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Lotlana ističe da izvještaj formalno ostaje posvećen Dejtonskom mirovnom sporazumu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu zemlje.
Međutim, istovremeno ukazuje na ono što vidi kao određenu kontradikciju između službenih poruka i konkretnih političkih poteza.
Posebno se osvrće na odluku Washingtona iz oktobra 2025. godine da ukine sankcije Miloradu Dodiku, njegovim saradnicima, članovima porodice i povezanim subjektima.
– Rezultat je neriješena napetost između deklarativne posvećenosti izvještaja suverenitetu Bosne i Hercegovine i praktične spremnosti administracije da smanji pritisak na političku mrežu koja je najviše povezana s testiranjem granica tog suvereniteta – navodi Lotlana.
Prema njegovom mišljenju, time se otvara pitanje da li politika koja prioritet daje stabilnosti može proizvesti neželjene posljedice.
Kriza kao politički alat
Autor upozorava da bi novi pristup mogao ohrabriti političke aktere koji koriste krize kao pregovarački instrument.
– Dublje pitanje je da li doktrina stabilnosti na prvom mjestu rizikuje da nagradi obrazac koji bi trebala obuzdati: eskalaciju, krizu, pregovore, djelimično povlačenje, a zatim pretvaranje nestabilnosti u političku polugu – piše autor.
Prema toj logici, političke tenzije ne bi bile kažnjene, nego bi mogle postati sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva i jačanje pregovaračke pozicije.
Pitanje lobiranja
Lotlana u svojoj analizi posebnu pažnju posvećuje i lobističkim aktivnostima u Washingtonu.
Iako izvještaj State Departmenta ne ulazi detaljno u to pitanje, autor smatra da se politička dešavanja u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj ne mogu potpuno odvojiti od utjecaja različitih lobističkih mreža.
– Ključno pitanje nije samo da li je lobiranje direktno kupilo politički ishod, što bi zahtijevalo dokaze izvan javno dostupnih podataka, nego da li je nova američka doktrina strukturno ranjivija na utjecaj elita jer je manje usidrena u demokratskoj uslovljenosti, a otvorenija za transakcione aranžmane – navodi se u analizi.
Autor smatra da bi politički lideri u regiji mogli imati više prostora za djelovanje ukoliko se fokus američke politike pomjeri s reformi na pragmatične dogovore.
Energetska sigurnost
Jedan od ključnih elemenata nove strategije, prema ovoj analizi, jeste energetika.
Washington nastoji smanjiti energetsku zavisnost regiona od Rusije kroz razvoj novih infrastrukturnih projekata, diverzifikaciju izvora snabdijevanja i jačanje energetskih veza sa zapadnim partnerima.
U tom kontekstu Bosna i Hercegovina dobija novu ulogu.
Umjesto da se posmatra isključivo kao država opterećena političkim krizama i ustavnim sporovima, sve više se tretira kao dio šire regionalne energetske i sigurnosne strategije.
Slabiji utjecaj EU
Analiza ukazuje i na činjenicu da Evropska unija zauzima znatno manje prostora u novom američkom izvještaju nego što je to bio slučaj ranije.
Lotlana smatra da to odražava promjenu u razmišljanju Washingtona, gdje proširenje Evropske unije više nije centralni alat za političku transformaciju regiona.
– To ne znači da se Washington protivi evropskim integracijama, ali znači da evropske integracije više ne izgledaju kao centralna gramatika američke regionalne strategije na Zapadnom Balkanu – navodi autor.
Nova strategija
Zaključak analize jeste da Zapadni Balkan ostaje važan za američke interese, ali da se mijenja svrha angažmana u regiji.
– Washington se pomjera od reforme ka stabilnosti, od rekonstrukcije ka partnerstvu, od demokratske transformacije ka komercijalno-sigurnosnoj integraciji i od institucionalizma usmjerenog na EU ka direktnijem strateškom upravljanju regionalnim akterima i ranjivostima – piše Lotlana.
Prema njegovom mišljenju, takav pristup može donijeti određene kratkoročne koristi, posebno kada je riječ o geopolitičkom nadmetanju sa Rusijom i Kinom. Ipak, upozorava da bi dugoročna cijena mogla biti očuvanje političkih sistema koji upravo proizvode nestabilnost koju Washington nastoji kontrolisati.
– Ako se stabilnost odvoji od reformi, ona može očuvati upravo one političke sisteme koji proizvode takvu nestabilnost – upozorava Lotlana.