Centralna banka Bosne i Hercegovine ponovo se našla u središtu političkih rasprava nakon što je Milorad Dodik, poslije sastanka sa Draganom Čovićem u Banjoj Luci, najavio da će ova institucija, uz diplomatiju, biti jedan od prioriteta u narednom periodu. Dok se otvaraju pitanja mogućih kadrovskih promjena i političkog utjecaja na upravljanje bankom, ekonomisti Draško Aćimović i Igor Gavran iznose različite procjene o stvarnim namjerama i potencijalnim posljedicama takvih poteza.
Politički interes
Najave o mogućim promjenama u Centralnoj banci dolaze u trenutku kada se sve više govori o finansijskim obavezama Republike Srpske i izazovima s kojima se suočava njen budžet. Upravo zbog toga pojavile su se spekulacije da bi politički interes za ovu instituciju mogao biti povezan s novcem kojim ona upravlja, posebno deviznim rezervama.
Centralna banka ima ključnu ulogu u očuvanju monetarne stabilnosti Bosne i Hercegovine, a njeno funkcionisanje uređeno je posebnim zakonskim pravilima. Zbog toga eventualni pokušaji političkog utjecaja otvaraju pitanja koja prevazilaze uobičajenu raspodjelu rukovodećih funkcija.
Ipak, dvojica ekonomista različito tumače pozadinu Dodikovih i Čovićevih najava. Dok Aćimović smatra da je riječ prvenstveno o kadrovskim interesima, Gavran upozorava da bi cilj mogao biti i stvaranje mogućnosti za korištenje sredstava Centralne banke.
Aćimović odbacuje strahovanja
Ekonomista Draško Aćimović smatra da priče o mogućem posezanju za deviznim rezervama nemaju realno uporište. Prema njegovoj procjeni, postojeći sistem kontrole i međunarodne finansijske veze predstavljaju prepreku jednostranim političkim odlukama.
– Prvo, niko unutar Bosne i Hercegovine ne može uticati na Centralnu banku jer je ona u suštini pod nadzorom svjetskih centralnih banaka, između ostalog i BIS-a u Ženevi, koji je ‘majka svih centralnih banaka’. Tako da tu niko od političara u BiH ne može ništa uraditi na svoju ruku – ističe Aćimović.
Njegova ocjena zasniva se na uvjerenju da političke strukture ne mogu samostalno mijenjati način raspolaganja sredstvima Centralne banke. Međutim, važno je razlikovati međunarodnu saradnju i standarde centralnog bankarstva od formalnih zakonskih nadležnosti nad ovom institucijom.
Aćimović smatra da se iza političkih najava zapravo nalazi nastojanje da se promijeni raspored rukovodećih pozicija. Posebno ukazuje na interes HDZ-a za određena imenovanja unutar Centralne banke.
Borba za funkcije
Prema Aćimovićevom tumačenju, najveći dio političkih neslaganja mogao bi se odnositi na viceguvernere i nacionalnu odnosno stranačku zastupljenost u upravljačkim strukturama. On smatra da HDZ želi drugačiji raspored kadrova, dok pitanje predstavnika iz reda srpskog naroda ne vidi kao posebno sporno.
– Ono što oni u ovom momentu žele jeste promjena viceguvernera i kadrovske strukture unutar Centralne banke, jer su neki od njih čak i skoro imenovani iz kvote Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, pa HDZ sada želi da se to izmijeni i da se postave njihovi kadrovi. Sa druge strane, kadrovi iz reda srpskog naroda u Centralnoj banci svakako su imenovani od strane srpskog člana Predsjedništva Željke Cvijanović i tu nema ništa sporno. Dakle, u suštini je riječ o kadrovskim pitanjima – objašnjava Aćimović.
Ovakvo tumačenje upućuje na mogućnost da se politički razgovori prije svega odnose na utjecaj unutar rukovodstva banke. Ipak, konkretni planovi za promjenu pojedinih funkcionera nisu potvrđeni kroz zvanične odluke nadležnih institucija.
Aćimović pritom naglašava da ne očekuje ozbiljnije promjene u upravljanju deviznim rezervama. Smatra da su političke izjave o mogućem korištenju tog novca teško ostvarive u postojećem sistemu.
– Sve priče o tome da će se devizne rezerve koristiti na ovaj ili onaj način samo su političke priče koje nemaju nikakve šanse da se ostvare, a toga su svjesni i sami političari u BiH. To je nalik pričama o smanjenju PDV-a: dobro znamo da se međunarodni kreditori prvi namiruju iz prikupljenih indirektnih poreza i da oni odlučuju o tome, tako da to nisu samostalne odluke naših političara. Isto važi i za Centralnu banku — tu nema nikakve opasnosti od dramatičnih promjena, već je u pozadini isključivo borba oko personalnih pitanja – poručuje Aćimović.
Gavran upozorava na rizike
Za razliku od Aćimovića, ekonomista Igor Gavran smatra da politički interes za Centralnu banku ne treba posmatrati samo kroz raspodjelu funkcija. On upozorava da bi iza takvih najava mogla stajati namjera da se dođe do sredstava koja nisu namijenjena finansiranju redovnih budžetskih potreba.
Prema njegovom mišljenju, finansijski pritisci i sve nepovoljniji uslovi zaduživanja mogli bi povećati interes političkih struktura za novac kojim upravlja Centralna banka.
– Ovakve najave nisu ništa novo, a cilj je uvijek isti i moglo bi se reći dvostruk. Primarni cilj je, naravno, novac — odnosno namjera da se sredstva Centralne banke BiH iskoriste za nenamjensko trošenje kao alternativa uobičajenim zaduženjima, do kojih je sve teže doći, a čiji su uslovi sve gori – navodi Gavran.
Ova tvrdnja predstavlja Gavranovu procjenu mogućih političkih motiva, a ne potvrdu da postoji konkretna odluka o korištenju rezervi. Ipak, on smatra da bi svaki pokušaj promjene njihove namjene mogao imati ozbiljne ekonomske posljedice.
Opasnost za stabilnost
Gavran posebno upozorava na značaj monetarnog sistema Bosne i Hercegovine, koji počiva na principima valutnog odbora. Takav sistem podrazumijeva stroga pravila izdavanja domaće valute i održavanja odgovarajućeg deviznog pokrića.
Zbog toga sredstva Centralne banke ne predstavljaju slobodan novac koji se može koristiti za pokrivanje budžetskih deficita. Njihova osnovna funkcija povezana je s očuvanjem stabilnosti konvertibilne marke i povjerenja u monetarni sistem.
– To bi imalo katastrofalne posljedice po monetarnu stabilnost i dodatno bi povećalo inflaciju. Dugo godina bilo je potrebno da se izgradi ovakav nivo monetarne stabilnosti i steknu sredstva kojima CBBiH raspolaže, te bi se taj gubitak teško ikada nadoknadio – upozorava Gavran.
Prema njegovoj procjeni, eventualno narušavanje postojećih pravila moglo bi ugroziti rezultate ostvarene tokom dugogodišnjeg funkcionisanja Centralne banke. Takve posljedice ne bi bile ograničene na jedan entitet, nego bi se odnosile na finansijski sistem cijele Bosne i Hercegovine.
Politička dimenzija
Osim mogućeg finansijskog interesa, Gavran ukazuje i na šire političke posljedice pritisaka na Centralnu banku. Smatra da bi slabljenje njene nezavisnosti moglo ugroziti jednu od institucija koje imaju važnu ulogu u očuvanju ekonomskog sistema države.
– Sekundarni cilj jeste upravo ova monetarna i ekonomska destabilizacija, kao i uništenje CBBiH, jer je ona jedan od rijetkih stabilnih stubova i ekonomije i države u Bosni i Hercegovini uopšte – ističe Gavran.
Njegova ocjena ukazuje na zabrinutost da bi eventualno politizovanje upravljanja bankom moglo imati posljedice i izvan finansijskog sektora. Međutim, tvrdnje o namjernom izazivanju destabilizacije predstavljaju njegovo tumačenje političkih ciljeva.
Upravo u tome nalazi se glavna razlika između dvojice ekonomista. Aćimović vjeruje da su političke ambicije ograničene prvenstveno na kadrovske promjene, dok Gavran smatra da se ne smije zanemariti mogućnost pokušaja utjecaja na upravljanje novcem.
Mogu li uspjeti?
Uprkos različitim procjenama političkih motiva, oba ekonomista izražavaju uvjerenje da postoje mehanizmi koji otežavaju direktnu zloupotrebu sredstava Centralne banke. Posebnu važnost imaju zakonska ograničenja, profesionalno upravljanje i pravila monetarnog sistema.
Gavran smatra da je praktična nezavisnost institucije važna zaštita od eventualnih političkih pritisaka, čak i kada se imenovanja njenog rukovodstva odvijaju kroz institucije koje imaju politički karakter.
– Srećom, uvjeren sam da im to nikada neće biti omogućeno – zaključuje Gavran.
– Iako određeni politički uticaj na CBBiH postoji i danas, jer se i Upravno vijeće i guverner imenuju po političkim linijama, praktično upravljanje Bankom je, na sreću, dovoljno nezavisno i profesionalno da održava povjerenje u sistem i brani njena sredstva od zloupotreba – dodaje Gavran.
Centralna banka BiH ima zakonom definisanu upravljačku strukturu i nadležnosti koje se ne mogu mijenjati isključivo političkim dogovorima. Eventualne kadrovske promjene moraju se provoditi prema važećim propisima, dok korištenje deviznih rezervi podliježe posebnim ograničenjima.
Za sada nije potvrđeno da su Dodik i Čović dogovorili konkretne poteze kojima bi se mijenjao način upravljanja sredstvima Centralne banke. Njihove najave, međutim, otvorile su raspravu o tome gdje završava legitimno pitanje kadrovskih imenovanja, a gdje počinje rizik od političkog utjecaja na monetarnu nezavisnost.
Dok Aćimović očekuje da će se politički razgovori svesti na raspodjelu rukovodećih pozicija, Gavran upozorava da bi svaki pokušaj zadiranja u devizne rezerve mogao imati dalekosežne posljedice. Zajedničko njihovim ocjenama jeste uvjerenje da očuvanje zakonskih ograničenja i profesionalnog upravljanja ostaje ključno za stabilnost Centralne banke Bosne i Hercegovine.