Odlazak Milorada Dodika na Floridu, gdje namjerava prisustvovati okupljanju američkih konzervativnih krugova u Mar-a-Lagu, mogao bi se pokazati politički mnogo nepovoljnijim nego što to očekuje rukovodstvo SNSD-a. Hrvatski politolog i nezavisni konsultant Davor Gjenero smatra da Dodik pogrešno procjenjuje posljedice izbornih promjena u Sjedinjenim Američkim Državama i da mu veze s okruženjem Donalda Trumpa neće garantovati zaštitu od mogućeg ponovnog uvođenja američkih sankcija.
Pogrešna politička računica
Davor Gjenero ocjenjuje da Milorad Dodik svoj odlazak na Floridu pokušava predstaviti kao značajan međunarodni uspjeh, iako se političke okolnosti u Sjedinjenim Američkim Državama mijenjaju. Prema njegovom mišljenju, rezultati američkih međuizbora ozbiljno su oslabili položaj republikanaca i otvorili prostor za snažniji utjecaj demokrata na buduće političke odluke.
Gjenero smatra da Dodik ne prepoznaje dovoljno značaj tih promjena, posebno kada je riječ o njegovim nastojanjima da preko Trumpovog političkog okruženja osigura povoljniji odnos Washingtona prema sebi. U njegovoj interpretaciji, prisustvo događaju u Mar-a-Lagu ne predstavlja potvrdu stvarnog političkog utjecaja niti garanciju da će ranije uspostavljeni kontakti imati očekivane rezultate.
Posebno kritikuje način na koji Dodik i njegovi saradnici predstavljaju mogućnost susreta s američkim konzervativnim političarima. Gjenero smatra da se takvi događaji koriste za stvaranje slike međunarodnog značaja, dok se zanemaruje pitanje stvarnog utjecaja na američke institucije.
Prema njegovoj ocjeni, Dodikovo političko okruženje pridaje preveliku važnost simboličnim susretima, fotografijama i prisustvu skupovima povezanim s Trumpovim pristalicama. Takve aktivnosti, smatra Gjenero, ne mogu zamijeniti institucionalne odnose niti osigurati trajnu političku podršku.
Milioni za kontakte
Jedna od najoštrijih Gjenerovih kritika odnosi se na trošenje javnog novca za lobističke aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. On smatra da je Dodik nastojao finansijskim angažmanima pridobiti naklonost osoba iz Trumpovog političkog kruga, pri čemu dovodi u pitanje opravdanost takvog korištenja sredstava.
Gjenero te aktivnosti povezuje sa širim problemom političke korupcije, za koju tvrdi da je imala značajnu ulogu u nezadovoljstvu američkih birača. Prema njegovoj interpretaciji, upravo zbog promijenjenih političkih okolnosti kontakti koje Dodik pokušava održati mogu izgubiti dio ranijeg značaja.
Njegova kritika usmjerena je na nesrazmjer između sredstava koja se izdvajaju za političko lobiranje i rezultata koje takvi angažmani mogu donijeti. Posebno problematizira činjenicu da se aktivnosti finansirane javnim novcem predstavljaju kao lični diplomatski uspjesi pojedinih političara.
Ipak, Gjenerove tvrdnje o korupciji predstavljaju njegovu političku ocjenu, a ne dokaz da je svaki lobistički ugovor bio nezakonit. Za utvrđivanje eventualnih nepravilnosti potrebno je razmotriti konkretne ugovore, izvore finansiranja i obaveze propisane američkim zakonodavstvom.
Kritike Dodikovih savjetnika
Gjenero smatra da dio odgovornosti za Dodikove političke procjene snose njegovi savjetnici, među kojima posebno izdvaja Obrada Kesića. Prema njegovom mišljenju, savjeti koje Dodik dobija ne odražavaju dovoljno promjene u američkoj politici i odnosima između tamošnjih političkih institucija.
Kesića kritikuje zbog njegove političke prošlosti i sadašnjeg angažmana u predstavljanju interesa rukovodstva Republike Srpske. Gjenero smatra da se značaj pojedinih kontakata s američkim konzervativnim krugovima precjenjuje, dok se zanemaruje mogućnost da politički odnosi u Washingtonu krenu u drugačijem smjeru.
U tom kontekstu ukazuje i na Dodikove ranije veze s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Prema Gjenerovoj interpretaciji, Dodik nastoji pronaći nove međunarodne oslonce u trenutku kada se politički položaj njegovih dosadašnjih partnera mijenja.
Takva procjena ne znači da su odnosi između Dodika i Vučića formalno prekinuti niti da je potvrđeno postojanje novih političkih savezništava. Gjenero prvenstveno govori o promjenama u političkoj strategiji i pokušajima pronalaženja podrške među utjecajnim međunarodnim akterima.
Američke sankcije
Najvažniji dio Gjenerove analize odnosi se na mogućnost ponovnog uvođenja američkih sankcija Miloradu Dodiku. On smatra da bi promjene u Kongresu mogle omogućiti snažniji nadzor nad vanjskopolitičkim odlukama administracije Donalda Trumpa.
Prema njegovoj ocjeni, demokratska većina u oba doma Kongresa, uz saradnju s dijelom republikanskih zakonodavaca, mogla bi značajnije utjecati na američku politiku prema Bosni i Hercegovini. Posebno ističe države i regije koje nisu među najvažnijim prioritetima predsjedničke administracije.
Gjenero smatra da bi upravo u takvim okolnostima moglo doći do preispitivanja ranijih odluka prema Dodiku. U njegovoj interpretaciji, politički utjecaj Kongresa mogao bi predstavljati važan faktor u raspravi o ponovnom uvođenju restriktivnih mjera.
Ipak, kongresni nadzor i formalno uvođenje sankcija nisu isti postupci. Američki Kongres može donositi zakone, zahtijevati informacije i vršiti politički pritisak, dok se konkretne restriktivne mjere provode kroz odgovarajuće zakonske i institucionalne mehanizme.
Zbog toga Gjenerovu procjenu treba posmatrati kao upozorenje o mogućem razvoju događaja, a ne kao potvrdu da je odluka o vraćanju sankcija već donesena. U dostavljenim informacijama nema zvanične najave američkih institucija o novim mjerama prema Dodiku.
Uloga američkih institucija
Gjenero posebno naglašava značaj američkih institucija koje nastavljaju djelovati nezavisno od promjena u predsjedničkoj administraciji. U tom kontekstu spominje pojam duboke države, koji se često koristi u političkim raspravama o odnosu izabranih zvaničnika i trajnih državnih struktura.
Prema njegovoj ocjeni, rezultati izbora pokazali su da američki institucionalni sistem može ograničavati politički utjecaj pojedinih aktera. Smatra da Dodik i njegovi savjetnici potcjenjuju značaj takvih mehanizama, posebno kada je riječ o vanjskoj politici.
Gjenero se poziva i na rasprave u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, kao i na izvještaj Ureda visokog predstavnika o stanju u Bosni i Hercegovini. Prema njegovom mišljenju, ti procesi pokazuju da međunarodne institucije nastavljaju pratiti političke prilike u BiH bez obzira na promjene u pojedinim administracijama.
Takvo institucionalno djelovanje, smatra Gjenero, moglo bi dodatno otežati Dodikove pokušaje da političkim kontaktima s pojedincima osigura dugoročnu zaštitu. Ipak, konkretne posljedice zavisit će od odluka nadležnih institucija, a ne samo od političkih procjena.
Mar-a-Lago kao simbol
Dodikov najavljeni boravak u Mar-a-Lagu Gjenero posmatra kao simbol njegove političke strategije usmjerene na Trumpovo okruženje. Smatra da lider SNSD-a pokušava predstaviti prisustvo takvom događaju kao potvrdu vlastitog međunarodnog značaja.
Međutim, Gjenero upozorava da politički skupovi i neformalni kontakti ne mogu garantovati povoljne odluke američke administracije. Prema njegovom mišljenju, Dodik bi upravo zbog naglašavanja tih veza mogao privući dodatnu pažnju političkih protivnika i institucija koje preispituju ranije odluke.
Posebno ističe da se američka politička scena nakon izbora nalazi u drugačijim okolnostima. Zbog toga smatra da se oslanjanje na pojedince iz jednog političkog kruga može pokazati nedovoljnim za ostvarivanje dugoročnih ciljeva.
Gjenero također dovodi u pitanje Dodikovu procjenu odnosa između simboličnog političkog priznanja i stvarnog institucionalnog utjecaja. U njegovoj analizi, fotografisanje i prisustvo okupljanjima ne predstavljaju zaštitu od eventualnih sankcija.
Mogući politički rasplet
Na pitanje može li odlazak u Mar-a-Lago predstavljati početak Dodikovog političkog kraja, Gjenero odgovara da takav scenario smatra mogućim. Svoju procjenu zasniva na promijenjenim odnosima u američkom Kongresu, značaju državnih institucija i ograničenom dometu političkih kontakata s Trumpovim okruženjem.
On smatra da Dodik ne može računati na to da će mu podrška pojedinaca iz konzervativnih krugova osigurati zaštitu od budućih američkih odluka. Prema njegovoj ocjeni, eventualno ponovno otvaranje pitanja sankcija moglo bi imati ozbiljne posljedice za Dodikovu međunarodnu političku poziciju.
Gjenero posebno upozorava da javno isticanje veza s Trumpovim političkim okruženjem može imati i suprotan učinak od očekivanog. Smatra da bi takvo ponašanje moglo dodatno skrenuti pažnju na lobističke aktivnosti, finansijske aranžmane i političke poteze rukovodstva Republike Srpske.
Ipak, tvrdnja da je Dodikov politički kraj neizbježan ne proizlazi iz potvrđenih institucionalnih odluka. Riječ je o Gjenerovoj procjeni mogućih posljedica promjena u američkoj politici, dok stvarni razvoj događaja ostaje neizvjestan.
Za sada nije potvrđeno da su američke institucije donijele odluku o ponovnom uvođenju sankcija Dodiku. Također, nije poznato hoće li njegovi kontakti na Floridi rezultirati konkretnim političkim dogovorima.
Gjenerova analiza zato prvenstveno predstavlja upozorenje da Dodik ne bi trebao poistovjećivati pristup pojedinim američkim političarima s podrškom institucija Sjedinjenih Američkih Država. Prema njegovom mišljenju, promjene u Washingtonu mogle bi značajno ograničiti politički domet lobističkih aktivnosti na koje se rukovodstvo SNSD-a oslanjalo.
Konačan odgovor na pitanje hoće li Dodikov odlazak na Floridu imati pozitivne ili negativne posljedice zavisit će od konkretnih odluka američkih institucija. Gjenero, međutim, smatra da se prostor za političku zaštitu na koju Dodik računa sužava i da bi pitanje sankcija moglo ponovo postati jedno od ključnih u odnosima Washingtona prema lideru SNSD-a.