Profesor Mirsad Hadžikadić uputio je oštre kritike političkim predstavnicima Bosne i Hercegovine, optužujući ih za dugogodišnju pasivnost u Washingtonu i nedostatak odlučnosti u odnosima s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Gostujući u televizijskom razgovoru, analizirao je američke međuizbore, promjene u Bijeloj kući i otkrio kako je još prije gotovo dvije decenije pokušavao uvjeriti domaće političare da država mora organizovano zastupati svoje interese u Sjedinjenim Američkim Državama.
Poruka američkih izbora
Hadžikadić smatra da su rezultati međuizbora u SAD-u pokazali nezadovoljstvo građana načinom na koji Donald Trump i Republikanska stranka upravljaju državom. Prema njegovoj ocjeni, birači su prepoznali sve veći jaz između političkih elita i problema s kojima se suočavaju obični ljudi.
Posebno je naglasio da ekonomska pitanja, životni standard i osjećaj društvene nejednakosti imaju važnu ulogu u političkom opredjeljivanju građana. Smatra da bi i političari u Bosni i Hercegovini trebali razumjeti takvu poruku.
– Građani su vidjeli da se elite brinu o sebi, a ne o njima. Da je vlasti sve bolje, a njima sve gore. Nadam se da će se u neko doba to čuti i u BiH. Moramo shvatiti poruku Amerike – poručio je Hadžikadić.
Prema njegovom tumačenju, Trump je prednost davao političkoj lojalnosti saradnika, dok su stručnost i sposobnost često ostajale u drugom planu. Hadžikadić smatra da se posljedice takvog pristupa odražavaju na funkcionisanje administracije, ali i na odnos građana prema vlasti.
Ekonomija ispred podjela
Govoreći o američkom društvu, Hadžikadić je ocijenio da su pokušaji nametanja uske definicije nacionalnog identiteta izazvali otpor dijela birača. Smatra da su demokrati dobili priliku da političku pažnju usmjere na pitanja koja neposredno utiču na svakodnevni život stanovništva.
– Onda su ljudi shvatili da ne mogu dozvoliti da im Trump definiše identitet. Konačno su shvatili ko je i šta je Trump. Demokrate su našle jedan element koji ujedinjuje, a to je ekonomski standard života. Demokrate su dobile novu mogućnost života. Ako se nastave boriti protiv Trumpa, bit će potopljeni. Neka počnu da rade na zakonima koji će građanima omogućiti bolji život – pojasnio je Hadžikadić.
Njegova analiza zasniva se na ocjeni da političke stranke ne mogu dugoročno graditi podršku isključivo na sukobima i podjelama. Prema njegovim riječima, građani očekuju konkretne rezultate, a ne samo politička obećanja i međusobna optuživanja.
Takvu poruku povezao je i s Bosnom i Hercegovinom, gdje se političke rasprave često vode oko raspodjele vlasti, dok pitanja životnog standarda i ekonomskog razvoja ostaju u drugom planu.
Potres u Bijeloj kući
Poseban dio razgovora bio je posvećen odlasku Susie Wiles s funkcije šefice kabineta američkog predsjednika. Hadžikadić je istakao da je Wiles imala izuzetno važnu ulogu u Trumpovom najbližem političkom okruženju i da je kontrolisala pristup predsjedniku.
– Trump je uklonio Susie Wiles. Ona je upravljala njegovim štabom. Niko nije mogao doći do njega ako ona ne odobri. Od nje je tražio savjet za sve što treba. Ona je bila jedina osoba koja je mogla reći: ‘Nemoj to.’ Nešto se ogromno desilo. Ona je platila grešku – kazao je Hadžikadić.
Njenu zamjenu Stephenom Millerom ocijenio je kao značajnu promjenu u organizaciji predsjedničke administracije. Miller je poznat po svojoj ulozi u oblikovanju Trumpove imigracijske politike, koja je godinama predmet političkih i društvenih rasprava.
– Strašan problem je što je Trump stavio Stephena Millera da bude njegov šef kabineta. On je arhitekta njegove imigracione politike koja je proizvela ubistva Amerikanaca koji nemaju veze s kriminalom! Njegova politika je ekstremna! – upozorio je Hadžikadić.
Ove tvrdnje predstavljaju Hadžikadićevu političku ocjenu, a ne potvrđen zaključak o odgovornosti Millera za konkretna krivična djela. Promjena na čelu kabineta, prema njegovom mišljenju, mogla bi imati značajne posljedice za buduće odluke američke administracije.
Dodikovi kontakti u Washingtonu
Govoreći o položaju Bosne i Hercegovine u američkoj politici, Hadžikadić je posebnu pažnju posvetio lobističkim aktivnostima Milorada Dodika i Republike Srpske. Smatra da je Dodik prepoznao način funkcionisanja Trumpovog političkog okruženja i iskoristio nedovoljnu aktivnost državnih predstavnika BiH.
Prema njegovoj ocjeni, institucije Republike Srpske organizovanije su pristupile uspostavljanju političkih kontakata u Washingtonu, dok Bosna i Hercegovina nije razvila odgovarajući sistem institucionalnog lobiranja.
– Dodik je s našim parama uspio da dođe do vrha američke administracije. Shvatio je da je ovo transakcijska administracija. Shvatio je da nije lobiranje stvar pojedinaca nego entitetske politike. Ako Dodik dođe do demokrata, odmah će se prešaltati. Država mora početi lobirati! – naglasio je Hadžikadić.
Hadžikadić smatra da međunarodno predstavljanje državnih interesa ne smije zavisiti od povremenih posjeta političara ili pojedinačnih poznanstava. Prema njegovim riječima, potrebna je dugoročna strategija koja bi omogućila kontinuiranu komunikaciju s američkim institucijama.
Istovremeno, njegova izjava o korištenju javnog novca odnosi se na političku kritiku finansiranja lobističkih aktivnosti, a ne na utvrđenu nezakonitost konkretnih isplata.
Propuštena prilika Sarajeva
Hadžikadić je otkrio da je još prije 15 do 20 godina razgovarao s visokim političkim predstavnicima Bosne i Hercegovine o potrebi organizovanog lobiranja u SAD-u. Prema njegovom svjedočenju, tadašnji razgovori nisu rezultirali konkretnim institucionalnim rješenjem.
Posebno je izdvojio sastanak kojem je prisustvovao tadašnji federalni premijer Nedžad Branković. Tvrdi da je prijedlog o ulaganju u lobiranje naišao na zabrinutost zbog moguće reakcije Milorada Dodika.
– Razgovarali smo s bh. političarima prije 15, 20 godina, bio je tu premijer FBiH, rekli smo im: ‘Moramo investirati u lobiranje!’ Njihov odgovor je tada bio: ‘Šta će Dodik reći na to?’ Tad je premijer bio Nedžad Branković. On je to rekao. Ali bilo je tu petnaestak ljudi koji su u vrhu vjerske zajednice i državne politike BiH. Kazali su: ‘Hajmo naći način da neko od privrednika to finansira.’ Ništa ne može zamijeniti institucionalno, državno lobiranje za interese države BiH! – otkrio je Hadžikadić.
Prema njegovom mišljenju, oslanjanje na privatne donatore ne može zamijeniti sistemsko djelovanje državnih institucija. Smatra da je upravo izostanak takvog pristupa doprinio slabijem predstavljanju bosanskohercegovačkih interesa u američkim političkim krugovima.
Bez straha od lidera
Kritikujući političke predstavnike koji se pozivaju na državne interese, Hadžikadić je ocijenio da im nedostaje odlučnosti u odnosima s liderima SNSD-a i HDZ-a BiH. Smatra da politički dogovori prečesto imaju za cilj raspodjelu funkcija, dok potrebe građana ostaju zanemarene.
– Mi nemamo drčnost koju on ima. Nekad je potrebno da čovjek kaže: ‘Ma šta će oni meni.’ Ne trebamo se bojati Čovića i Dodika, naša obaveza je da gradimo BiH. Pogledajte kako danas izgledamo. Dogovori su o vlasti, a nigdje nema interesa građana. Siti smo podjela – rekao je Hadžikadić.
Njegova poruka odnosi se na potrebu za samostalnijim političkim djelovanjem i jasnije definisanim državnim prioritetima. Prema njegovoj ocjeni, politički predstavnici trebali bi više pažnje posvetiti međunarodnim odnosima i konkretnim problemima stanovništva.
Dijaspora kao važan resurs
Pored institucionalnog lobiranja, Hadžikadić je kao drugi važan prioritet izdvojio povezivanje Bosne i Hercegovine s njenim iseljeništvom. Smatra da dijaspora raspolaže znanjem, iskustvom i kontaktima koji mogu doprinijeti razvoju države.
– Posvetio bih se lobiranju. Tu dolaze ogromne promjene. Lobiranje je trebalo i moralo da bude prvi interes. Drugi interes je dijaspora. Da im se omogući da se uključe u život BiH. Mi bez dijaspore nećemo doći do promjene koju želimo. Te dvije stvari da smo uradili, bili bismo na konju – poručio je Hadžikadić.
Prema njegovom mišljenju, uključivanje iseljeništva ne bi trebalo biti ograničeno na finansijske doznake i povremene posjete domovini. Potrebno je razviti mehanizme koji bi omogućili veće učešće stručnjaka i privrednika iz dijaspore u društvenom i ekonomskom životu.
Hadžikadićeve poruke svode se na zahtjev za organizovanijim predstavljanjem Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima i većim angažmanom vlastitih ljudskih potencijala. Smatra da bez institucionalnog lobiranja, snažnijeg povezivanja s dijasporom i jasnijih političkih prioriteta država neće moći ostvariti promjene koje njeni građani očekuju.
