Nove informacije o komunikaciji predsjednice Federacije Bosne i Hercegovine Lidije Bradare s bivšim vršiocem dužnosti direktora Federalne uprave policije Vahidinom Munjićem otvorile su pitanje mogućeg političkog utjecaja na zapošljavanje u ovoj policijskoj agenciji. Posebnu pažnju izazivaju tvrdnje da se sporne poruke nalaze među dokaznim materijalom u predmetu poznatom kao „Spengavanje“, ali da Bradara, za razliku od drugih političkih zvaničnika, nije obuhvaćena istragom.
Poruke iz telefona
Prema objavljenim informacijama, advokati osumnjičenih u predmetu „Spengavanje“ nedavno su boravili u POSKOK-u radi uvida u dokazni materijal. Tokom pregledanja velikog broja poruka izdvojenih iz telefona Vahidina Munjića, navodno su pronašli komunikaciju koja se odnosi na predsjednicu FBiH Lidiju Bradaru.
Riječ je o porukama koje, prema dostupnim navodima, ukazuju na njeno interesovanje za određena zapošljavanja u Federalnoj upravi policije. Posebno se spominje mogućnost da je Bradara kod Munjića intervenisala u vezi s jednom kandidatkinjom, ali i tražila informacije o nacionalnoj pripadnosti osoba prijavljenih na konkurse.
Takve tvrdnje otvorile su pitanje jesu li politički funkcioneri pokušavali utjecati na postupke zapošljavanja u policijskoj instituciji. Međutim, sadržaj kompletne komunikacije nije javno predstavljen, pa nije moguće nezavisno utvrditi sve okolnosti razgovora niti zaključiti da je počinjena nezakonita radnja.
Predmet „Spengavanje“ već obuhvata više visokopozicioniranih zvaničnika, među kojima su Munjić, federalni premijer Nermin Nikšić i ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak. Prema dostavljenim informacijama, u vrijeme objavljivanja navoda čekala se sudska odluka o potvrđivanju ili odbacivanju optužnice.
Zapošljavanje u FUP-u
U središtu novih tvrdnji nalazi se zapošljavanje Dejane Knežević u Federalnoj upravi policije. Prema objavljenim podacima, Knežević je 18. aprila 2024. godine zaposlena na radnom mjestu stručnog saradnika – kriminalističkog vještaka za fizikalno-hemijska ispitivanja i vještačenja.
Navodi se da je na konkursu bila prvorangirana kandidatkinja s liste uspješnih kandidata. Ta okolnost važna je za razumijevanje slučaja jer samo postojanje političkog interesovanja za određenu osobu ne dokazuje da je konkursna procedura bila nezakonita.
Ipak, prema informacijama koje su se pojavile, Bradara je navodno kod Munjića urgirala upravo za njeno zapošljavanje. Dodatno se tvrdi da je kandidatkinja u rodbinskim vezama s jednim članom HDZ-a iz Kiseljaka, ali ta informacija nije nezavisno potvrđena.
Bradara je visokopozicionirana članica HDZ-a BiH, uključujući stranačka tijela na državnom i lokalnom nivou. Njena povezanost s Općinskim odborom HDZ-a Kiseljak posebno je spomenuta u kontekstu navodnih porodičnih veza kandidatkinje.
Za ocjenu zakonitosti zapošljavanja bilo bi potrebno ispitati konkursnu dokumentaciju, način bodovanja i eventualni utjecaj trećih osoba na postupak izbora. Bez takvih dokaza ne može se zaključiti da je Knežević zaposlena protivno propisima.
Sastanci i intervencije
Prema objavljenim tvrdnjama, komunikacija između Bradare i Munjića nije bila ograničena na pojedinačne poruke. Navodi se da je bivšeg rukovodioca FUP-a u više navrata kontaktirala i savjetnica predsjednice Federacije BiH.
Posebnu pažnju izaziva tvrdnja da je Munjić, na Bradarin zahtjev, dolazio u njen kabinet. Tema razgovora navodno su bili konkursi u Federalnoj upravi policije, uključujući broj prijavljenih kandidata hrvatske nacionalnosti i njihov identitet.
Ukoliko bi takvi navodi bili potvrđeni, otvorilo bi se pitanje razloga zbog kojih se predsjednica Federacije interesovala za detalje konkursnih procedura u policijskoj agenciji. Važno bi bilo utvrditi jesu li tražene informacije bile javno dostupne i je li takva komunikacija mogla utjecati na odlučivanje.
Prema istim informacijama, POSKOK je iz Federalne uprave policije izuzeo i Munjićev rokovnik u kojem su evidentirani njegovi sastanci. Navodno se među zabilježenim susretima nalaze i oni s Lidijom Bradarom.
Postojanje takvih bilješki moglo bi pomoći u utvrđivanju hronologije kontakata, ali samo po sebi ne dokazuje nezakonito postupanje. Za potpunu sliku bilo bi potrebno uporediti evidenciju sastanaka, komunikaciju i dokumentaciju o konkursima.
Različit tretman zvaničnika
Najviše pitanja izazvala je tvrdnja da Bradara nema status osumnjičene u predmetu „Spengavanje“. Prema objavljenim informacijama, ona nije ni saslušana radi razjašnjenja komunikacije koja se navodno nalazi u dokaznom materijalu.
Istovremeno, u okviru istog predmeta ispitivani su Nermin Nikšić i drugi osumnjičeni, uključujući osobe iz njegovog političkog i administrativnog okruženja. Njihova ispitivanja odnosila su se na prepiske o navodnim intervencijama prilikom zapošljavanja.
Posebno je istaknuto da se pojedina zapošljavanja koja su bila predmet spornih komunikacija na kraju nisu ni realizovala. Nasuprot tome, kandidatkinja koja se spominje u vezi s Bradarom zaista je zaposlena u FUP-u.
Ta razlika otvorila je pitanje kriterija prema kojima tužitelji odlučuju koje će komunikacije detaljnije ispitivati. Ipak, činjenica da neka osoba nije osumnjičena ne znači automatski da je tužilaštvo postupalo selektivno, jer pravni status zavisi od raspoloživih dokaza i drugih okolnosti.
Za utvrđivanje eventualnih dvostrukih standarda bilo bi potrebno poznavati sadržaj dokaza u svim predmetima i razloge za konkretne tužilačke odluke. Takva obrazloženja nisu predstavljena u dostavljenim informacijama.
Slučaj Željeznica FBiH
Kritike rada POSKOK-a povezane su i s drugim predmetom koji se odnosi na imenovanje Dejana Kvesića u Željeznicama Federacije BiH. Prema ranije objavljenim tvrdnjama, Kvesić nije ispunjavao formalne uslove za poziciju na koju je imenovan.
U tom slučaju spominje se i federalna ministrica prometa i komunikacija Andrijana Katić, članica HDZ-a BiH i saradnica predsjednika stranke Dragana Čovića. Navodi se da su tokom postupka imenovanja postojali pritisci na Nadzorni odbor ovog javnog preduzeća.
Posebno je problematizovana razlika u načinu prikupljanja dokaznog materijala. Prema dostupnim informacijama, u predmetu Željeznica FBiH izuzeti su računari, ali ne i mobilni telefon ministrice Katić.
Nasuprot tome, u drugim predmetima POSKOK-a oduzimani su telefoni pojedinih osumnjičenih, uključujući federalne ministre Vojina Mijatovića i Ramu Isaka. Zbog toga su se pojavile tvrdnje da tužilaštvo ne primjenjuje jednake istražne metode prema svim političkim zvaničnicima.
Međutim, izbor dokaznih radnji zavisi od okolnosti pojedinačnog predmeta i procjene njihove neophodnosti. Različite istražne metode same po sebi ne potvrđuju političku pristrasnost, ali mogu biti predmet stručnog i institucionalnog preispitivanja.
Političke posljedice postupaka
Dodatnu pažnju izazvale su informacije da je POSKOK tražio zabranu obavljanja funkcije federalnom premijeru Nerminu Nikšiću. Takva mjera, ukoliko bi bila određena, mogla bi imati posljedice po organizaciju rada Vlade Federacije BiH.
Prema objavljenim navodima, zabrana obavljanja funkcije već je bila zatražena i određena u slučaju Vojina Mijatovića. U okolnostima eventualnog izostanka premijera i jednog dopremijera, otvorilo bi se pitanje preuzimanja odgovornosti za rukovođenje Vladom.
Kao mogući nosilac tih poslova spominje se drugi dopremijer, Toni Kraljević iz HDZ-a BiH. Međutim, konkretne posljedice zavisile bi od sudskih odluka i propisa koji uređuju funkcionisanje federalne izvršne vlasti.
Upravo zbog mogućih političkih posljedica tužilačkih postupaka dodatno je važno da sve odluke budu zasnovane na dokazima i jasno obrazložene. Sudske mjere ne predstavljaju utvrđivanje krivice, nego procesne instrumente koji se primjenjuju pod zakonom propisanim uslovima.
Pitanje rukovodstva POSKOK-a
U raspravi o radu posebnog tužilaštva spomenuta je i politička prošlost njegovog rukovodioca Hrvoja Čabrajića. Prema objavljenim informacijama, Čabrajić je 2012. godine bio kandidat HDZ-a za Općinsko vijeće u Varešu.
Navodi se da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine imalo tu informaciju prilikom njegovog imenovanja. Ipak, ranija kandidatura nije ocijenjena kao prepreka za preuzimanje rukovodeće funkcije u tužilaštvu.
Sama činjenica da je neko ranije bio kandidat političke stranke ne predstavlja dokaz da kasnije tužilačke odluke donosi pod njenim utjecajem. Za utvrđivanje pristrasnosti bili bi potrebni konkretni dokazi o neprimjerenom postupanju ili sukobu interesa.
Istovremeno, javnost ima opravdan interes da zna na koji način se osiguravaju nezavisnost i nepristrasnost institucija koje vode postupke protiv visokih političkih zvaničnika. Transparentnost rada posebno je važna kada istrage mogu imati značajne političke i institucionalne posljedice.
Odgovori koji nedostaju
Nove tvrdnje o komunikaciji Lidije Bradare i Vahidina Munjića otvorile su više pitanja o zapošljavanju u Federalnoj upravi policije i kriterijima postupanja POSKOK-a. Najvažnije je utvrditi je li bilo nedozvoljenih intervencija, kakav je bio njihov eventualni utjecaj i zbog čega pojedine osobe nisu obuhvaćene istražnim radnjama.
Prema dostupnim informacijama, Bradara nema status osumnjičene, a nije potvrđeno ni da je nezakonito utjecala na zapošljavanje Dejane Knežević. Također, nisu predstavljeni dokazi da je bilo koji tužitelj svjesno štitio predsjednicu Federacije BiH.
Zbog toga tvrdnje o političkoj zaštiti i selektivnoj pravdi zasad ostaju optužbe i sumnje koje zahtijevaju dodatnu provjeru. Njihovo razjašnjenje zavisit će od sadržaja dokaznog materijala, postupanja nadležnih institucija i mogućih budućih odluka u predmetima koji su izazvali pažnju javnosti.
