Pitanje zatvaranja Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ponovo je izazvalo političke rasprave nakon sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, na kojoj su predstavljeni različiti stavovi međunarodnih aktera o budućnosti međunarodnog nadzora. Posebnu pažnju privukle su poruke američke predstavnice, ali i reakcije političkih krugova bliskih HDZ-u Dragana Čovića, koji smatraju da je došlo vrijeme za preispitivanje uloge OHR-a.
Različiti politički stavovi
Rasprava o budućnosti OHR-a pokazala je da među domaćim političkim predstavnicima i međunarodnim partnerima još ne postoji jedinstveno viđenje načina na koji bi međunarodna supervizija trebala biti okončana. Dok vlasti Republike Srpske insistiraju na hitnom zatvaranju ove institucije, predstavnici hrvatskih političkih stranaka također izražavaju podršku njenom gašenju, ali iz različitih političkih razloga.
S druge strane, dio bošnjačkih političkih predstavnika smatra da bi povlačenje međunarodnog nadzora, bez prethodnog uspostavljanja stabilnih institucionalnih mehanizama, moglo dodatno oslabiti funkcionisanje Bosne i Hercegovine. Takav stav povezan je sa zabrinutošću zbog političkih blokada, osporavanja državnih institucija i mogućih novih kriza.
Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo, prema iznesenim stavovima, upozoravaju da bi preuranjeno zatvaranje OHR-a moglo predstavljati rizik za stabilnost zemlje. Njihov pristup podrazumijeva da se odluka o završetku međunarodnog nadzora ne donosi isključivo na osnovu političkih zahtjeva, nego uz procjenu ispunjenosti potrebnih uslova.
U prilogu RTVHB-a, medija čije se izvještavanje često povezuje s političkim stavovima HDZ-a BiH, posebno je istaknuta poruka da odgovornost za budućnost OHR-a prvenstveno leži na domaćim političkim akterima. Takvo tumačenje zasniva se na stavu da institucije Bosne i Hercegovine moraju pokazati sposobnost samostalnog rješavanja političkih i pravnih pitanja.
Američka poruka
Nakon predstavljanja izvještaja o stanju u Bosni i Hercegovini pred Vijećem sigurnosti UN-a, američka predstavnica ponovo je ukazala na potrebu zatvaranja Ureda visokog predstavnika. Međutim, iz poruka prenesenih u televizijskom prilogu proizlazi da se završetak međunarodnog nadzora povezuje s preuzimanjem odgovornosti domaćih institucija.
Upravo taj uslov predstavlja važnu razliku između zahtjeva za hitnim ukidanjem OHR-a i pristupa koji podrazumijeva postepeno stvaranje pretpostavki za njegov odlazak. Zatvaranje međunarodne institucije ne zavisi samo od političke volje pojedinih stranaka, nego i od procjene sposobnosti države da samostalno osigura provođenje mirovnog sporazuma.
U televizijskom prilogu navedeno je da domaći politički predstavnici imaju ključnu ulogu u stvaranju uslova za završetak međunarodne supervizije. Naglašeno je da bi njihova spremnost na preuzimanje odgovornosti mogla odrediti daljnji razvoj događaja.
Ovakva poruka posebno je značajna u okolnostima kada političke stranke imaju suprotstavljene stavove o nadležnostima državnih institucija, provođenju odluka visokog predstavnika i budućem ustavnom uređenju zemlje. Bez dogovora o temeljnim pitanjima teško je očekivati jedinstven domaći pristup zatvaranju OHR-a.
Stavovi Milana Sitarskog
Beogradski politički analitičar Milan Sitarski, kojeg se povezuje s političkim krugovima bliskim Draganu Čoviću, ocijenio je da među domaćim predstavnicima ne postoji saglasnost o preuzimanju pune odgovornosti za funkcionisanje države. Prema njegovom tumačenju, različiti nacionalni politički blokovi imaju suprotstavljene pristupe pitanju međunarodnog nadzora.
– Teško je proceniti jesu li domaći akteri spremni premašiti deficit koji imamo od rata i zbog kojeg nismo suverena zemlja. Sa sigurnošću se može reći da su podeljeni po tome trebaju li preuzeti odgovornost ili ne. Dok srpski i hrvatski politički akteri izražavaju volju da preuzmu potpunu odgovornost, bošnjački su često ambivalentni. Skeptični su po pitanju zatvaranja OHR-a, ako ne i eksplicitno protiv – ističe Sitarski.
Njegova ocjena polazi od pretpostavke da podrška zatvaranju OHR-a predstavlja spremnost za preuzimanje pune odgovornosti. Međutim, protivljenje njegovom trenutnom gašenju ne mora nužno značiti protivljenje državnom suverenitetu, nego može proizlaziti iz različitih procjena političkih i sigurnosnih rizika.
Upravo se oko tog pitanja vode dugogodišnje rasprave između političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini. Jedni smatraju da međunarodno prisustvo ograničava domaće demokratske procese, dok drugi upozoravaju da postojeće političke blokade još ne omogućavaju njegovo sigurno okončanje.
Sitarski je posebnu pažnju posvetio promjenama u pristupu Sjedinjenih Američkih Država. Prema njegovom mišljenju, američke poruke pokazuju da Washington više ne insistira na ranijem modelu snažnog međunarodnog intervencionizma.
– Mislim da bi i bošnjački politički akteri trebali osluškivati duh izjava iz Sjedinjenih Američkih Država. Očito je da je mesijanski intervencionizam, koji je i doveo do formiranja OHR-a i do intenzivnog korištenja ovlasti, praktično nestao – navodi Sitarski.
Njegovo tumačenje predstavlja političku procjenu američkog pristupa, a ne zvaničnu odluku o zatvaranju OHR-a. Za takvu odluku potrebni su odgovarajući međunarodni i institucionalni postupci, uz razmatranje ranije utvrđenih uslova.
Čovićevi politički interesi
Hrvatski politički predstavnici već duže vrijeme izražavaju nezadovoljstvo pojedinim odlukama visokih predstavnika, posebno kada je riječ o izbornom zakonodavstvu i odnosima unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog toga se pitanje budućnosti OHR-a često povezuje sa širim zahtjevima HDZ-a BiH za promjenama političkog i izbornog sistema.
U takvom kontekstu, poruke iz Washingtona predstavljaju važan element političkih rasprava. Međutim, nije potvrđeno da američka administracija podržava konkretne zahtjeve HDZ-a ili bilo koje druge domaće stranke u vezi s načinom i rokovima zatvaranja OHR-a.
Različiti politički akteri mogu iste međunarodne poruke tumačiti u skladu s vlastitim interesima. Zbog toga je potrebno razlikovati zvanične stavove međunarodnih institucija od komentara analitičara i medijskih interpretacija.
Za HDZ BiH pitanje OHR-a ima dodatnu političku težinu jer se povezuje s budućim odnosima među konstitutivnim narodima i načinom donošenja odluka u državnim institucijama. Ipak, zatvaranje OHR-a samo po sebi ne bi riješilo postojeće sporove o izbornim pravilima i raspodjeli nadležnosti.
Uslovi za zatvaranje
Budućnost OHR-a povezana je s ranije utvrđenim međunarodnim uslovima, poznatim kao program „5+2“. On obuhvata pitanja državne i vojne imovine, provođenja Konačne arbitražne odluke za Brčko, fiskalne održivosti, vladavine prava i drugih političkih pretpostavki.
Među ključnim zahtjevima nalazi se i pozitivna procjena političke situacije u Bosni i Hercegovini, zasnovana na punom poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. To znači da odluka o zatvaranju OHR-a nije isključivo pitanje političkih izjava ili trenutnih diplomatskih odnosa.
Dok predstavnici Republike Srpske zahtijevaju hitno gašenje ove institucije, međunarodni partneri različito procjenjuju koliko su domaće vlasti spremne preuzeti odgovornost za stabilnost države. Posebno osjetljivo ostaje pitanje provođenja odluka državnih institucija i poštovanja ustavnog poretka.
Za građane Bosne i Hercegovine suštinsko pitanje nije samo koliko će dugo OHR ostati prisutan, nego mogu li domaće institucije osigurati pravnu sigurnost, političku stabilnost i nesmetano funkcionisanje države. Bez odgovora na ta pitanja, promjena međunarodnog modela nadzora ne bi nužno značila i rješavanje postojećih problema.
Budućnost međunarodnog nadzora
Rasprava u Vijeću sigurnosti UN-a pokazala je da pitanje zatvaranja OHR-a ostaje važna tema međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini. Američke poruke o preuzimanju domaće odgovornosti, zajedno s upozorenjima evropskih partnera, ukazuju na različite pristupe vremenu i uslovima završetka međunarodne supervizije.
Za domaće političke predstavnike to znači da će budućnost OHR-a zavisiti i od njihove sposobnosti postizanja dogovora. Samo deklarativno zalaganje za suverenitet neće biti dovoljno ukoliko ga ne prate funkcionalne institucije, poštovanje zakona i spremnost na saradnju.
Uprkos političkim očekivanjima pojedinih stranaka, iznesene poruke ne predstavljaju potvrdu da je donesena odluka o neposrednom zatvaranju Ureda visokog predstavnika. Rasprava će se nastaviti, a ključni izazov ostaje stvaranje uslova u kojima Bosna i Hercegovina može samostalno i stabilno funkcionisati.
