Politička analitičarka i bivša zastupnica Maja Gasal uputila je oštre kritike Demokratskoj fronti, Željku Komšiću i drugim političkim akterima u Bosni i Hercegovini, upozoravajući na nedostatak odgovornosti unutar stranaka i iznevjeravanje povjerenja birača. Gostujući u jutarnjem programu BHRT-a „Jutro za sve“, govorila je o postizbornim procesima, spornim praksama s parlamentarnim mandatima, novom sazivu Predsjedništva BiH i problemima stranaka koje se predstavljaju kao građanska i lijeva politička opcija.
Kritike Demokratske fronte
Jedan od najoštrijih dijelova njenog gostovanja odnosio se na Demokratsku frontu, stranku čija je Gasal nekada bila članica. Analizirajući njen izborni rezultat, ocijenila je da je politički neuspjeh bio očekivan i opravdan zbog načina na koji je stranka predstavila svoje kandidate.
Prema njenom mišljenju, DF je pokušao ponoviti politički model zasnovan na prepoznatljivosti Željka Komšića, ne nudeći biračima dovoljno samostalne političke ličnosti. Smatra da kandidati nisu uspjeli izgraditi vlastiti identitet, nego su uglavnom nastupali s porukama koje su birači već povezivali s predsjednikom stranke.
– Kampanja se vodila na kopiji koja želi biti original, a znamo da je original gospodin Željko Komšić. Dovedete savjetnika iz kabineta koji je poznat eventualno na Bjelavama i Višnjiku i date ga sa istom retorikom. Međutim, lijevo orijentirani birači dubinski promišljaju, ne glasaju po automatizmu i takav su pristup odbacili – poručila je Gasal.
Ovakvom ocjenom dovela je u pitanje strategiju Demokratske fronte, ali i pretpostavku da se politička podrška jednom lideru može automatski prenijeti na druge kandidate. Prema njenom tumačenju, birači koji podržavaju građanske i lijeve politike očekuju više od ponavljanja već poznatih političkih poruka.
Stranka jednog čovjeka
Gasal je Demokratsku frontu opisala kao „društvo jednog lica“, smatrajući da je prevelika koncentracija političkog utjecaja u rukama lidera jedan od razloga stranačkih problema. Takav način organizovanja, prema njenoj ocjeni, otežava otvorenu raspravu o izbornim rezultatima i odgovornosti rukovodstva.
Posebno je kritikovala praksu u kojoj se nakon slabijeg izbornog rezultata ne preispituju odluke onih koji su vodili kampanju. Smatra da se sličan obrazac može prepoznati i u drugim političkim organizacijama u Bosni i Hercegovini, gdje se odgovornost često izbjegava.
Njena kritika nije bila usmjerena samo na Komšića kao predsjednika DF-a, nego i na širi model stranačkog djelovanja u kojem pojedinci imaju presudan utjecaj na političke odluke. Prema njenom mišljenju, takve stranke teško mogu ponuditi suštinske promjene ako unutar vlastitih redova ne razvijaju demokratsku odgovornost.
Gasal je problem povezala i s načinom raspodjele funkcija u izvršnoj vlasti. Kao primjer navela je kadroviranje u Kantonu Sarajevo, tvrdeći da se političke pozicije često dodjeljuju na osnovu prijateljskih i porodičnih veza, umjesto stručnosti i sposobnosti.
Posebno joj smeta, kako je istakla, predstavljanje građanske ideje kao političkog principa koji vrijedi samo unutar granica određene stranke. Smatra da nijedna politička organizacija nema pravo prisvajati takvu ideju niti osporavati drugima mogućnost da je zastupaju.
Prevara biračkog povjerenja
Druga važna tema razgovora bile su izmjene Izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Gasal je posebno kritikovala mogućnost da načelnici i gradonačelnici osvoje parlamentarne mandate, a zatim ih odmah stave u mirovanje.
Takvu praksu nazvala je „klasičnom prevarom birača“, smatrajući da građani tokom kampanje podržavaju konkretne osobe očekujući da će one preuzeti odgovornost za koju se kandiduju. Kada izabrani kandidat odluči ne obavljati osvojeni mandat, prema njenoj ocjeni, dolazi do ozbiljnog raskoraka između predizbornih obećanja i postizbornog ponašanja.
Kao primjer izdvojila je kampanju načelnice općine Novo Sarajevo. Navela je da je tokom kampanje biračima predstavljala mogućnost prenošenja iskustva iz izvršne vlasti u zakonodavnu, ali je nakon osvajanja mandata odlučila ostati na postojećoj funkciji.
Time je, prema Gasalinom tumačenju, parlamentarna pozicija prepuštena narednom kandidatu s liste, iako su birači podršku dali i na osnovu ličnog političkog predstavljanja prvobitne kandidatkinje. Njena kritika usmjerena je na političku odgovornost takvih odluka, bez obzira na to što ih omogućavaju važeća izborna pravila.
Dvije žene u Predsjedništvu
Gasal se osvrnula i na konstituisanje novog saziva Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u kojem su se prvi put našle dvije žene, Željka Cvijanović i Darjana Filipović. Iako je riječ o značajnoj promjeni u spolnoj zastupljenosti najviše državne institucije, smatra da to samo po sebi ne znači i promjenu političkog pravca.
Prema njenoj ocjeni, riječ je prvenstveno o „razlici u spolu, dok politike ostaju iste“. Time je naglasila da se politički rad izabranih zvaničnika mora procjenjivati prema njihovim odlukama i programima, a ne isključivo prema njihovoj zastupljenosti u institucijama.
Pozitivno je ocijenila poruke Darjane Filipović o ravnopravnosti svih građana Bosne i Hercegovine. Međutim, podsjetila je da Filipović dolazi iz HDZ-a BiH, stranke koja već decenijama učestvuje u obavljanju vlasti.
Zbog toga smatra da političari HDZ-a ne mogu govoriti o problemima ravnopravnosti bez preispitivanja vlastite odgovornosti za stanje u zemlji. Posebno je kritikovala politička objašnjenja prema kojima se odgovornost za probleme hrvatskog stanovništva prebacuje na druge političke centre.
Odgovornost dugogodišnje vlasti
Govoreći o problemima u sredinama iz kojih stanovništvo odlazi, Gasal je kao primjer navela svoje rodno Livno. Smatra da iseljavanje mladih i starijih stanovnika nije moguće objasniti isključivo političkim sukobima ili odnosom institucija u Sarajevu.
– Ako smatraju da hrvatski narod nije ravnopravan, onda su upravo oni krivci za to. Mladi i stari iz mog Livna masovno odlaze, ali ne zbog ‘političkog Sarajeva’, kako to tvrde stranački čuvari stolica, već zbog dugogodišnje vladavine HDZ-a, SDA i SNSD-a – naglasila je Gasal.
Njen stav predstavlja direktnu kritiku stranaka koje su tokom proteklih decenija imale značajan utjecaj na političke i društvene procese u Bosni i Hercegovini. Prema njenoj ocjeni, upravo se njihova odgovornost mora razmatrati kada se govori o odlasku stanovništva i nezadovoljstvu građana.
Gasal je kritikovala i zapošljavanje u javnom sektoru, tvrdeći da politička pripadnost često ima veću važnost od drugih kriterija. Prema njenom mišljenju, problem nije u tome kojem konstitutivnom narodu neko pripada, nego u utjecaju vladajućih stranaka na pristup radnim mjestima.
Kritike na račun SDP-a
Značajan dio razgovora posvetila je Socijaldemokratskoj partiji Bosne i Hercegovine, čiju politiku također posmatra kritički. Kao dugogodišnja glasačica lijevo orijentisanih stranaka, izrazila je nezadovoljstvo odnosom SDP-a prema javnim kritikama.
Prema njenoj ocjeni, današnje rukovodstvo i pristalice SDP-a sve teže prihvataju drugačija mišljenja. Upozorila je da se oni koji kritikuju stranku suočavaju s uvredama koje smatra čak težim od onih iz perioda političke dominacije SDA.
Takva ocjena predstavlja njen lični politički doživljaj, ali otvara pitanje koliko su stranke koje zagovaraju demokratske vrijednosti spremne prihvatiti kritiku vlastitog djelovanja. Gasal smatra da politička pripadnost ne bi trebala biti razlog za odbacivanje argumentovanih primjedbi.
Posebno se osvrnula na potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića i njegove posljednje javne izjave. Postavila je pitanje da li se takvim nastupima indirektno približava SNSD-u, pozivajući rukovodstvo SDP-a da jasno objasni svoj odnos prema njegovim političkim porukama.
Prilika za Našu stranku
Za razliku od oštrih kritika upućenih Demokratskoj fronti i SDP-u, Gasal je u slučaju Naše stranke prepoznala mogućnost političkog oporavka. Smatra da ova stranka ima priliku obnoviti svoj položaj ukoliko promijeni određene pristupe i izabere odgovarajuće ljude za važne funkcije.
Istovremeno je kritikovala njen dosadašnji nastup, koji je opisala kao elitistički. Prema njenom mišljenju, upravo bi prevazilaženje takvog odnosa prema biračima moglo pomoći stranci da proširi političku podršku.
Njena ocjena ukazuje na potrebu da političke organizacije koje se predstavljaju kao građanske i lijeve ponude uvjerljivije odgovore na svakodnevne probleme stanovništva. Smatra da se povjerenje ne može graditi isključivo na političkom identitetu ili ranijim rezultatima.
Poruka političkim strankama
Gostovanje Maje Gasal obilježile su kritike koje nisu bile ograničene na jednu političku organizaciju. Demokratskoj fronti zamjerila je oslanjanje na Željka Komšića, SDP-u odnos prema kritičarima, dok je HDZ, SDA i SNSD označila odgovornim za dugogodišnje probleme u zemlji.
Posebno je upozorila na praksu osvajanja mandata koji se nakon izbora ne preuzimaju, smatrajući da se time narušava povjerenje između birača i političkih predstavnika. Istovremeno je naglasila da promjene u sastavu institucija ne znače mnogo ukoliko političke stranke nastavljaju provoditi iste politike.
Njene poruke predstavljaju kritičko viđenje postizborne situacije u Bosni i Hercegovini, a ne konačnu ocjenu rada svih prozvanih političkih aktera. Ipak, zajednička nit njenog nastupa jeste zahtjev za većom odgovornošću stranaka, transparentnijim kadrovskim odlukama i dosljednijim odnosom prema obećanjima datim građanima.
Prema Gasalinom tumačenju, stvarne političke promjene neće nastupiti samo dolaskom novih lica na funkcije. One će zavisiti od spremnosti stranaka da preispitaju vlastite postupke, prihvate kritiku i pokažu da javne institucije ne služe isključivo očuvanju stranačkog utjecaja.

