Izborni poraz Aleksandra Vučića otvorio je novo političko poglavlje u Srbiji, ali i pokrenuo pitanje budućih odnosa Beograda sa susjednim državama, posebno Bosnom i Hercegovinom. Novinar i politički analitičar Boško Jakšić smatra da pobjeda Studentske liste predstavlja historijsku promjenu, iako upozorava da odlazak dosadašnje vlasti ne znači automatski napuštanje svih politika koje su godinama izazivale napetosti u regionu.
Politički preokret
Jakšić je u autorskom osvrtu opisao iznenađenje koje je uslijedilo nakon objavljivanja izbornih rezultata u Srbiji. Studentski pokret, nastao iz protesta protiv korupcije i neodgovornosti institucija, uspio je za dvije godine okupiti više od 2,2 miliona građana i poraziti vlast koja je djelovala politički nedodirljivo.
Prema njegovoj ocjeni, izbori su se pretvorili u svojevrsni referendum o Aleksandru Vučiću, dok su programske razlike među ostalim političkim opcijama ostale u drugom planu. Građani su se prvenstveno opredjeljivali između nastavka dotadašnje vlasti i mogućnosti političkih promjena.
Posebno je izdvojio činjenicu da je Vučić priznao izborni poraz, čime je izbjegnut mogući scenario nasilnih sukoba. Jakšić je iznio pretpostavku da je na takvu odluku mogao utjecati i pritisak iz inostranstva, ali za tu mogućnost nije naveo konkretne dokaze.
Smatra da politički preokret predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u novijoj historiji Srbije. Njegov međunarodni odjek uporedio je s velikim političkim promjenama koje su obilježile period nakon ratova devedesetih i pada Slobodana Miloševića.
Izazovi nove vlasti
Jakšić smatra da su studenti uspjeli pokrenuti društvenu energiju koju tradicionalne opozicione stranke nisu mogle okupiti u dovoljnoj mjeri. Njihova organizacija, način djelovanja i sposobnost mobilizacije građana predstavljali su, prema njegovom mišljenju, ključne faktore izbornog uspjeha.
Studentska lista osvojila je 141 poslaničko mjesto, čime je dobila priliku da preuzme odgovornost za upravljanje državom. Jakšić posebno ističe uključivanje obrazovanih i stručnih ljudi, ali upozorava da će stvarni izazov predstavljati provođenje obećanih reformi.
Među najvažnijim zadacima nove vlasti navodi obnovu vladavine prava i preispitivanje rada institucija koje su tokom prethodnih godina bile izložene političkom utjecaju. Posebno spominje pravosuđe, policiju, tužilaštva i sigurnosne službe.
Prema njegovoj ocjeni, unutrašnja konsolidacija Srbije zahtijevat će vrijeme jer promjena vlasti ne može odmah otkloniti posljedice dugogodišnjih institucionalnih problema. Očekuje da će nova parlamentarna većina najveći dio početnih napora usmjeriti upravo na unutrašnje reforme.
Reakcije iz svijeta
Izborni rezultat privukao je pažnju međunarodne javnosti, a novoj političkoj većini upućene su čestitke iz više evropskih država. Jakšić navodi da su među političarima koji su pozdravili promjene bili Peter Magyar i Friedrich Merz.
Posebno je izdvojio evropsku komesarku za proširenje Martu Kos, koja je, prema njegovim navodima, čestitala nosiocu Studentske liste Iliji Srdanoviću. Takve reakcije protumačio je kao pokazatelj međunarodnog interesa za politički razvoj Srbije.
Istovremeno je ukazao na različite pristupe velikih sila. Prema njegovom opisu, Washington je reagovao uzdržano, dok je Moskva nastojala održati dobre odnose s Vučićem uprkos njegovom izbornom porazu.
Kina je, prema Jakšićevim navodima, izrazila spremnost na saradnju s novom vladom Srbije. Ovakve reakcije pokazuju da će buduća vlast morati upravljati odnosima s međunarodnim partnerima koji imaju različite interese na Zapadnom Balkanu.
Sarajevo očekuje promjene
Posebnu pažnju Jakšić je posvetio mogućim posljedicama Vučićevog odlaska na odnose Srbije i Bosne i Hercegovine. Smatra da su odnosi Beograda i Sarajeva godinama bili opterećeni političkim nesuglasicama, koje povezuje s Vučićevim bliskim savezništvom s Miloradom Dodikom.
Prema njegovoj ocjeni, podrška koju je Vučić pružao Dodiku predstavljala je važan izvor nepovjerenja između državnih institucija Bosne i Hercegovine i vlasti Srbije. Zbog toga političke promjene u Beogradu vidi kao priliku za drugačiji pristup međudržavnim odnosima.
Jakšić podsjeća da je Dodik izbornu noć proveo u štabu Srpske napredne stranke, nakon što je prethodno javno kritikovao studentski pokret. Nekoliko dana prije izbora tvrdio je da studenti nisu dostojni predstavljati srpski narod i otvoreno je podržavao Vučića.
Nakon objavljivanja rezultata Dodik je, međutim, čestitao Studentskoj listi. Jakšić ovaj razvoj događaja posmatra u kontekstu promijenjenih političkih okolnosti i mogućeg slabljenja dosadašnjih veza između vlasti u Beogradu i rukovodstva Republike Srpske.
Prema njegovim navodima, iz Sarajeva su stigle poruke opreznog optimizma. Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković čestitao je studentima, ističući značaj hrabrosti, znanja i odgovornosti za političke promjene.
Novi regionalni odnosi
Jakšić smatra da se promjenom vlasti u Srbiji otvara mogućnost poboljšanja odnosa s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Kosovom. Ipak, naglašava da je potrebno razlikovati početne pozitivne reakcije od stvarnih promjena državne politike.
Prema njegovim navodima, hrvatski premijer Andrej Plenković razgovarao je s Ilijom Srdanovićem i pozitivno ocijenio umjerenost poruka Studentske liste. Slična očekivanja zabilježena su i u Crnoj Gori, gdje dio javnosti vjeruje da bi nova vlast u Beogradu mogla zauzeti drugačiji odnos prema državnim institucijama te zemlje.
Jakšić smatra da je dosadašnja politika Srbije često bila obilježena konfrontacijama sa susjedima. Promjena vlasti, prema njegovom mišljenju, pruža priliku da se takav pristup preispita i zamijeni konstruktivnijom saradnjom.
Međutim, upozorava da vanjska politika nije bila centralna tema izborne kampanje. Zbog toga ostaje otvoreno pitanje koliko će buduća vlada biti spremna mijenjati stavove o najosjetljivijim regionalnim pitanjima.
Neriješena politička pitanja
Uprkos optimizmu, Jakšić ukazuje na određene stavove Studentske liste koji izazivaju nedoumice u regionu. Posebno izdvaja nedovoljno jasno opredjeljenje prema Evropskoj uniji i odnos prema Rusiji.
Prema njegovim navodima, predstavnici studentskog pokreta saopćili su da ne planiraju uvoditi sankcije Rusiji, obrazlažući takav stav energetskom zavisnošću Srbije od ruskog gasa. To pokazuje da bi određeni elementi dosadašnje vanjske politike mogli ostati nepromijenjeni.
Dodatno pitanje predstavlja Kosovo, čiju nezavisnost Studentska lista odbija priznati. U posebnom memorandumu pozvala se na Ustav Srbije, prema kojem se Kosovo smatra sastavnim dijelom države.
Jakšić je kritikovao i izostanak reakcije studentskog pokreta na sahranu Ratka Mladića, za koju u svom osvrtu navodi da je organizovana uz državne počasti. Smatra da će nova vlast morati jasnije definisati odnos prema ratnoj prošlosti, ratnim zločinima i genocidu u Srebrenici.
Prema njegovom mišljenju, promjena političkog rukovodstva ne podrazumijeva automatsku promjenu duboko ukorijenjenih državnih stavova. Upravo zbog toga buduća regionalna politika Srbije ostaje jedno od najvažnijih otvorenih pitanja.
Studenti povezali region
Jakšić podsjeća da je studentski pokret nastao nakon tragedije na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Protesti su ubrzo prerasli u širi društveni pokret koji je zahtijevao odgovornost institucija i borbu protiv korupcije.
Posebno ističe da su studenti iz drugih država regiona prepoznali sličnosti između problema s kojima se suočavaju njihova društva. Solidarnost sa studentima Srbije iskazana je kroz okupljanja u Ljubljani, Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Zenici, Podgorici i Cetinju.
U Bosni i Hercegovini protesti povezani sa zahtjevima za odgovornost nakon katastrofalnih poplava u Jablanici organizovani su pod sloganom Hoće l’ ta promjena. U Crnoj Gori nastao je pokret Kamo sjutra, čiji su učesnici također zahtijevali odgovornost visokih zvaničnika.
Prema Jakšićevom mišljenju, studentska solidarnost pokazala je da građani regiona mogu pronaći zajednički interes uprkos razlikama u nacionalnim, historijskim i političkim stavovima. Borba protiv korupcije, institucionalne neodgovornosti i ugrožavanja sigurnosti građana postala je zajednička tema.
Od protesta do vlasti
Jakšić smatra da je važna prekretnica nastupila u maju 2025. godine, kada su studenti prvi put zatražili vanredne parlamentarne izbore. Time su iz protestnog pokreta postepeno prešli u organizovanu političku snagu.
Takva promjena zahtijevala je i unutrašnje kompromise. Studentski pokret okupljao je ljude različitih ideoloških uvjerenja, od desno orijentisanih nacionalista do lijevih političkih aktivista.
Prema Jakšićevoj ocjeni, upravo je očuvanje jedinstva omogućilo izborni uspjeh. Međutim, nakon preuzimanja vlasti ideološke razlike mogle bi postati značajnije prilikom odlučivanja o konkretnim državnim pitanjima.
Posebno naglašava da je riječ o generaciji koja nije neposredno učestvovala u ratovima devedesetih. Ipak, smatra da će njeni predstavnici sada morati zauzeti jasne stavove o pitanjima koja i dalje određuju odnose među državama Zapadnog Balkana.
Budućnost Srbije
Jakšić očekuje da će nova vlast najprije pokušati obnoviti demokratske institucije i osigurati slobodnije političko okruženje. Tek nakon toga, prema njegovoj procjeni, mogla bi se otvoriti šira javna rasprava o strateškom položaju Srbije.
Među važnim pitanjima izdvaja odnos prema Evropskoj uniji, Rusiji i Kini, kao i mogućnosti normalizacije odnosa s Kosovom. Smatra da će građani morati imati priliku donositi odluke na osnovu potpunijih informacija i otvorenije javne debate.
Posebno naglašava značaj oslobađanja medija od političkog utjecaja. Prema njegovoj ocjeni, medijski prostor tokom Vučićeve vlasti bio je obilježen propagandom i negativnim predstavljanjem Evropske unije i susjednih naroda.
Jakšić vjeruje da bi slobodniji mediji omogućili drugačiju raspravu o regionalnim odnosima i evropskoj budućnosti Srbije. Ipak, takvo očekivanje predstavlja njegovu procjenu, a ne potvrdu budućeg političkog opredjeljenja građana.
Prilika za drugačije odnose
Izborni poraz Aleksandra Vučića, prema Jakšićevom tumačenju, predstavlja važan trenutak ne samo za Srbiju nego i za cijeli Zapadni Balkan. Posebno ističe mogućnost promjene odnosa prema Bosni i Hercegovini, koji su tokom prethodnih godina bili opterećeni političkim savezništvom Beograda i Milorada Dodika.
Istovremeno upozorava da regionalna stabilnost neće zavisiti samo od promjene političkih imena. Ključna pitanja bit će odnos prema državnom suverenitetu susjeda, ratnoj prošlosti, evropskim integracijama i međusobnom povjerenju.
Prema njegovoj ocjeni, Studentska lista dobila je priliku da pokaže može li generacija koja je pokrenula velike društvene promjene izgraditi i drugačiju vanjsku politiku. Odgovor će zavisiti od konkretnih odluka nove vlasti, a ne samo od poruka iz izborne kampanje.
Za Bosnu i Hercegovinu posebno će biti značajno hoće li Beograd uspostaviti neposredniju institucionalnu saradnju sa Sarajevom i preispitati dosadašnji odnos prema političkim aktivnostima rukovodstva Republike Srpske. Jakšić smatra da je prilika za promjene otvorena, ali da će njihova stvarna dubina postati jasna tek kroz buduće poteze nove vlasti Srbije.