Politički potres u Srbiji mogao bi imati ozbiljne posljedice i izvan njenih granica, a među onima koji bi mogli najviše izgubiti nalazi se predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića, njemački novinar Erich Rathfelder ocjenjuje da Dodik ostaje bez ključnog političkog oslonca u Beogradu, što bi, zajedno s ranijim gubitkom podrške Viktora Orbána u Mađarskoj, moglo značajno oslabiti njegov utjecaj u Bosni i Hercegovini.
Politički potres u Srbiji
Pobjeda studentskog pokreta na parlamentarnim izborima u Srbiji otvorila je potpuno novo poglavlje u političkim odnosima na Balkanu. Erich Rathfelder smatra da je riječ o događaju koji je iznenadio ne samo građane Srbije nego i javnost susjednih država, gdje su političke prilike godinama bile povezane s odlukama vlasti u Beogradu.
Iako je studentski pokret pokazivao sposobnost organizovanja i okupljanja nezadovoljnih građana, Vučićeva politička pozicija djelovala je dovoljno snažno da mnogi nisu očekivali njegov izborni poraz. Upravo zbog toga Rathfelder rezultat izbora opisuje kao prekretnicu koja bi mogla promijeniti dosadašnje odnose moći u regionu.
– Bio je to pravi politički potres, i za ljude u susjednim zemljama Srbije. Neki su se nadali da bi srpska omladina, koja se sama organizirala, mogla srušiti autokrata Aleksandra Vučića, za kojeg se činilo da čvrsto drži vlast, ali nisu očekivali da će se to zaista dogoditi. Sada se dogodilo. I karte se ponovo miješaju – naveo je Rathfelder.
Prema njegovom tumačenju, značaj izbornog rezultata ne ogleda se samo u promjeni političkog rukovodstva Srbije. Otvara se i mogućnost preispitivanja odnosa s regionalnim liderima koji su se tokom prethodnih godina oslanjali na Vučićevu podršku.
Dodik ostaje bez saveznika
Posebnu pažnju Rathfelder posvećuje Miloradu Dodiku, čiji je politički položaj godinama bio povezan s bliskim odnosima s Beogradom i Budimpeštom. Smatra da su promjene u Srbiji i Mađarskoj ozbiljan udarac za predsjednika SNSD-a, jer je upravo podrška tamošnjih političkih lidera predstavljala važan dio njegove regionalne strategije.
Dodik je s Aleksandrom Vučićem održavao intenzivnu političku saradnju, dok je u Viktoru Orbánu imao saveznika unutar Evropske unije. Takvi odnosi omogućavali su mu da svoje političke stavove predstavlja i izvan Bosne i Hercegovine, uz podršku utjecajnih međunarodnih partnera.
– Miloradu Dodiku, snažnom čovjeku srpskih nacionalista u Bosni i Hercegovini, sada izmiče tlo pod nogama. Prvo je sa Viktorom Orbánom izgubio važnog saveznika u Budimpešti, a sada i svog glavnog aduta u Beogradu – piše Rathfelder.
Gubitak tih političkih oslonaca, prema njegovoj procjeni, mogao bi Dodika dovesti u znatno nepovoljniji položaj. Međutim, stvarni obim promjena zavisit će od odnosa koje novo rukovodstvo Srbije bude uspostavilo prema Republici Srpskoj i političkim predstavnicima Bosne i Hercegovine.
Ambicije pod pritiskom
Rathfelder smatra da Vučićeva podrška Dodiku nije bila ograničena samo na političke susrete i javne poruke. Prema njegovoj ocjeni, dosadašnja vlast u Beogradu pružala je važan oslonac političkim ambicijama koje su dovodile u pitanje postojeće odnose unutar Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu posebno izdvaja koncept „srpskog svijeta“, koji povezuje s nastojanjima za snažnije političko povezivanje Srba u regionu. Njemački novinar smatra da bi odlazak Vučića s vlasti mogao oslabiti mogućnosti za provođenje takve politike.
– Aleksandar Vučić podržavao je njegove ambicije da razbije Bosnu i Hercegovinu i izgradi ‘srpski svijet’, odnosno Veliku Srbiju. Bez Vučića Dodik gubi moć i utjecaj – navodi se u komentaru.
Ovakva ocjena predstavlja Rathfelderovo viđenje političke saradnje dvojice lidera i mogućih posljedica njenog slabljenja. Ona ne znači da će Dodik automatski izgubiti politički utjecaj unutar Republike Srpske, ali ukazuje na mogućnost promjene njegovog položaja u regionalnim odnosima.
Nada za Bosnu i Hercegovinu
Iako politički preokret u Srbiji posmatra kao pozitivan signal za Bosnu i Hercegovinu, Rathfelder upozorava da još nije poznato kakvu će nacionalnu i vanjsku politiku voditi novo rukovodstvo. Pobjeda studentskog pokreta, prema njegovom mišljenju, ne mora automatski značiti potpuno napuštanje stavova koji su obilježavali dosadašnju politiku Beograda.
Ipak, smatra da vlast koja želi obnoviti vladavinu prava i ojačati demokratske institucije mora pokazati dosljednost i u odnosima sa susjednim državama. Upravo bi takav pristup mogao predstavljati osnovu za drugačiju politiku Srbije prema Bosni i Hercegovini.
– Ko teži vladavini prava unutar zemlje, prema tome će biti ocjenjivan iu vanjskoj politici te će se nastojati uspostaviti novi kurs – piše Rathfelder.
Njemački novinar u tome vidi mogućnost za smanjenje političkih pritisaka i drugačiji odnos Beograda prema Dodikovim zahtjevima. Njegova očekivanja zasnivaju se na pretpostavci da će novo rukovodstvo nastojati izgraditi kredibilitet kroz poštovanje demokratskih principa.
– To su znaci nade za Bosnu. Novo rukovodstvo će prije ili kasnije morati prestati podržavati Milorada Dodika – ocjenjuje Rathfelder.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje koliko će se brzo takva očekivanja pretvoriti u konkretne političke odluke. Budući odnosi Srbije i Bosne i Hercegovine zavisit će od prioriteta nove vlasti, ali i od širih regionalnih i međunarodnih okolnosti.
Kosovo kao veliki izazov
Rathfelder upozorava da promjena vlasti u Srbiji ne znači automatsko rješavanje svih otvorenih pitanja na Balkanu. Posebno izdvaja Kosovo, čiji status ostaje jedno od najsloženijih političkih pitanja u odnosima Beograda i Prištine.
Prema njegovom mišljenju, studenti koji su predvodili protestni pokret odrastali su u društvu u kojem je Kosovo predstavljano kao neodvojivi dio Srbije. Zbog toga smatra da ni novo političko rukovodstvo neće jednostavno promijeniti dosadašnji pristup ovom pitanju.
Dodatnu složenost vidi u političkom djelovanju kosovskog premijera Albina Kurtija. Rathfelder ga opisuje kao političara koji pokazuje diplomatsku prilagodljivost, ali istovremeno ostaje čvrst kada je riječ o njegovim osnovnim stavovima.
Upravo bi odnosi s Kosovom mogli predstavljati jedan od prvih ozbiljnih testova vanjske politike nove srbijanske vlasti. Pitanje je hoće li promjene unutar Srbije otvoriti prostor za novi politički dijalog ili će dosadašnja neslaganja ostati prepreka približavanju dvije strane.
Neizvjesni međunarodni odnosi
Osim regionalnih pitanja, Rathfelder razmatra i budući odnos Srbije prema velikim svjetskim silama. Posebno ističe neizvjesnost u vezi s politikom nove vlasti prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, čiji su pojedini regionalni politički saveznici izgubili vlast.
Kada je riječ o Rusiji, autor ne očekuje da će studentski pokret nužno prekinuti dosadašnju saradnju Beograda s Moskvom. Prema njegovoj procjeni, odnosi Srbije s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom mogli bi ostati važan dio vanjskopolitičkih opredjeljenja.
Takva mogućnost pokazuje da unutrašnje demokratske promjene ne moraju automatski dovesti do potpunog zaokreta u međunarodnim odnosima. Srbija će se i pod novim rukovodstvom suočavati s pitanjima koja zahtijevaju usklađivanje različitih političkih i ekonomskih interesa.
Kritike Evropskoj uniji
Rathfelder nije poštedio ni Evropsku uniju, posebno zbog njenog ranijeg odnosa prema Vučićevoj vlasti. Kritikuje činjenicu da su evropski predstavnici, uprkos upozorenjima, sarađivali s Beogradom na dogovorima povezanim s eksploatacijom mineralnih sirovina u Srbiji.
Prema njegovom tumačenju, upravo su takvi projekti bili među povodima za građansko nezadovoljstvo i protestno organizovanje. Smatra da evropska politika nije dovoljno uvažavala političke okolnosti i zabrinutost dijela srbijanske javnosti.
– Nije dobar znak – zaključuje Rathfelder.
Njegova kritika otvara pitanje budućeg pristupa Evropske unije Srbiji, posebno ako novo rukovodstvo bude insistiralo na jačanju institucija i demokratskih standarda. Istovremeno, ostaje nejasno hoće li promjena vlasti utjecati na ranije dogovorene ekonomske projekte i međunarodne obaveze.
Karte se ponovo miješaju
Izborni poraz Aleksandra Vučića, prema Rathfelderovoj analizi, mogao bi predstavljati početak ozbiljnijeg političkog preslagivanja u regionu. Za Bosnu i Hercegovinu posebno je značajna mogućnost da Milorad Dodik ostane bez podrške koju je godinama imao u Beogradu, nakon što je prethodno izgubio važnog političkog saveznika u Budimpešti.
Ipak, autor upozorava da brojna pitanja ostaju neriješena, od Kosova do budućih odnosa Srbije s Rusijom, Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom. Zbog toga se stvarne posljedice političkog preokreta neće moći procjenjivati samo na osnovu izbornog rezultata.
Za Dodika bi promjena vlasti u Srbiji mogla značiti slabljenje regionalnog utjecaja i potrebu za prilagođavanjem novim političkim okolnostima. Hoće li se takav scenario ostvariti, pokazat će prije svega odnos budućeg rukovodstva Beograda prema Bosni i Hercegovini i političkim ambicijama predsjednika SNSD-a.
